• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

August Šenoa

August Šenoa

August Šenoa preteča je hrvatske moderne književnosti, obilježio je doba protorealizma, koje se zbog njegova utjecaja na književnost i jezik u tom vremenu, naziva i Šenoino doba. Osnivač je moderne hrvatske kajkavske dijalektalne poezije. Istaknuo se kao prvi pravi hrvatski pisac romana i proze.

Pjesme

  • Anka Neretvanka
  • Biskupu J.J. Strossmayeru
  • Bohinjsko jezero
  • Božić
  • Božja plahtica
  • Božji sud
  • Brojanice
  • Brzojav
  • Budi svoj!
  • Crkvica Ranjenoga Isusa
  • Crne oči
  • Crnogorska štamparna
  • Čudni ljudi
  • Dolazak Hrvata
  • Doviknuše si šuše
  • Dvije slasti
  • Faeton
  • Glosa
  • Gospojama i gospodičnama hrvatskim
  • Grob za živa
  • Grobovi Hrvata
  • Guš
  • Gvozdeni div
  • Himna Petru Preradoviću
  • Hoće li mi draga doć’?
  • Hrvat Bosni
  • Hrvatska pjesma
  • Hrvatskome sinu
  • Hrvatulje
  • Hrvatulje (II)
  • Ivanu pl. Zajcu Riječaninu
  • Još proljetno…
  • Kad jednom…
  • Kakvu Hrvati djecu jedu?
  • Kalifornijsko zlato – hrvatsko vino
  • Kalih-grad
  • Kameni svatovi
  • Kletvenikom Hrvatske
  • Knjiga svijeta
  • Koliko li ljubav traje
  • Kugina kuća
  • Labud
  • Lanac
  • Lasta
  • Lavov dvor
  • Ljubav svuda
  • Mati narav
  • Moje pjesme
  • Molitva ljubavi
  • Mome stolu
  • Mrak
  • Munja od gabele
  • Na Balkanu
  • Na grobu Antuna Mihanovića
  • Na grobu pobratima
  • Na Ozlju gradu
  • Na poklade
  • Napitnica budućnosti
  • Narodna pjesma
  • Noćna rosa
  • O Uskrsu
  • Oda
  • Oko djevičino
  • Otrov
  • Pjev hrvatskih đaka
  • Poljak slijepac
  • Posavke
  • Postolar i vrag
  • Požar
  • Pozdrav Dubrovniku
  • Prokleta klijet
  • Proljeće
  • Putnik
  • Radi!
  • Ribareva Jana
  • Ruža
  • Ružin san
  • Šah mat
  • Šipci (I)
  • Šipci (II)
  • Školjka
  • Slavici
  • Smrt Petra Svačića
  • Smrtno zvonce
  • Sniježnik
  • Sramota na vas!
  • Srce pjesnikovo
  • Stanku Vrazu
  • Stari pandur
  • Stari plemić
  • Sunce i zvijezde
  • Suze nad grobom Gustava Magjara
  • Svome sinu
  • Tatar-kan
  • Tri riječi
  • Trojedini barjak naš
  • Tvrda vjera
  • U slavu 25. svibnja godine 1862. na Grobničkom polju
  • U slavu Josipa Jurja Strossmayera
  • U slavu Jugoslavenske akademije
  • U spomen Dimitra Zvonimira
  • Većeslavu Hanki
  • Veliki petak u Pizi
  • Vilin prsten
  • Vilinskomu nedonoščetu
  • Vir
  • Zadnji kordunaši
  • Zagreb
  • Zagrebu
  • Zavist
  • Zdravica
  • Zimzelen
  • Zlatna čaša
  • Zlatna riba
  • Zvijezda stado

Biografija

August Šenoa rodio se u Zagrebu 14.11.1838. godine, pod imenom August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa. Njegov otac, Alois Schönoa, bio je Nijemac iz Češke, a u Zagreb se doselio 1830. Godine, radeći kao biskupski slastičar. Augustova majka, Terezija pl. Rabacs, bila je Slovakinja iz Budimpešte. Majka mu je umrla kada je bio dijete, u dobi od samo osam godina. Imao je tri brata, Teodora, Julija i Aurela. Julije se također bavio književnošću.

Šenoa je u Zagrebu i Pečuhu pohađao pučku školu i gimnaziju, a studij prava pohađao je u Pragu i u Zagrebu. Ipak, studije nikada nije završio. U javnosti je prvo bio poznat kao novinar, odnosno dopisnik, pišući za list “Prozor” iz Praga. Najviše je pisao o političkim temama.

1862. godine u svojim je člancima postavio temelje za razvoj hrvatskog feljtona, koji je nakon toga postao i žanr. U svojoj seriji feljtona pod imenom “Zagrebulje” komentirao je aktualne, najčešće, negativne događaje u svakodnevici Zagreba.

Nakon što je kratko uređivao listove u Beču, 1866. godine odlučio se vratiti u Zagreb, gdje je radio u listu Prozoru kao dio uredništva.

1868. godine ženio se Slavom Ištvanić, turopoljskom plemkinjom. Upoznali su se godinu dana ranije i zaljubili na prvi pogled, ali Slavin otac nije odmah dao svoj blagoslov za njihov brak, jer je Šenoa u to vrijeme nije imao stalan, ni dobar posao. Slava Ištvanić bila je obrazovana djevojka iz dobre obitelji, pa tek kada je Šenoa dobio posao gradskog vijećnika, dobio je i dopuštenje oženiti Slavu. Par je bio u braku 13 godina, sve do Šenoine smrti. Imali su ukupno šestero djece, od kojih je troje umrlo u ranoj životnoj dobi.

Sljedećih godina Šenoa je radio na mjestu gradskog bilježnika i senatora, bavio se politikom, bio član Narodne stranke i potpredsjednik Matice Hrvatske. Također, radio je kao ravnatelj i dramaturg u današnjem HNK-u (Hrvatsko zemaljsko kazalište). Uređivao je časopis “Vijenac” te je radio kao prevoditelj s engleskog, češkog, njemačkog i francuskog jezika.

Djelovao je 20-ak godina kao kazališni kritičar, uz nezamjetne stanke, komentirajući više od sedamsto kazališnih izvedaba (režiju, glumu, scenografiju).

Zbog svog anti-germanskog raspoloženja težio je prema klasičnoj i suvremenoj slavenskoj, talijanskoj, francuskoj i izvornoj hrvatskoj dramskoj književnosti. Svoje zamisli je pokušao provesti tako da je postao član kazališnog odbora, a nakon toga i dramaturg i umjetnički ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta. Na scenu je doveo Molièrea, Shakespearea, Goethea, Schillera, Scribe i Sardou, ali morao je pronalaziti i kompromise u repertoaru, zbog ukusa zagrebačke publike.

Što se tiče njegovog djelovanja na polju dramske književnosti, istakao se komedijom “Ljubica” koja je izvedena 1868. godine. Riječ je o komediji u tri čina čija se radnja temelji u urbanoj zagrebačkoj sredini. Likovi su tipični, ali opet šablonski oblikovani. Kritika ju je ocijenila kao scenski pamflet. Doživjela je neuspjeh kod kritike i publike, ali ipak je njezin utjecaj tada bio velik. Naime, bila je prvi pokušaj prikazivanja tadašnjeg suvremenog zagrebačkog života.

Najveći domet Šenoa je ostvario kao romanopisac. U hrvatsku književnost uveo je roman, koji je postao omiljeno štivo čitateljima 19. stoljeća. U njegovom bogatom književnom opusu, povijesni romani zauzeli su glavno mjesto u književnom stvaranju.

Napisao je pet poznatih romana povijesne tematike, a to su: “Seljačka buna”, “Čuvaj se senjske ruke”, “Zlatarovo zlato”, “Diogenes” i “Kletva”. “Kletva” je ostala nedovršena. Kroz povijesne romane opisao je razne događaje iz hrvatske povijesti. Šenoa se vodio povijesnim romanom koji je u književnost Europe uveo Walter Scott. Zajedničko tim vrstama romana je prikazivanje autentičnost događaja slijedom istraživanja iz dokumenata i raznih drugih povijesnih izvora. Cilj im je prikazati tadašnji život “malog čovjeka”.

Šenoa je dominirao hrvatskim romanom do početka 20. stoljeća, a velik broj autora kasnije je oponašao njegovu tehniku (Eugen Kumičić, Marija Jurić Zagorka, Josip Eugen Tomić i drugi).

Velik uspjeh postigao je i pišući povjestice, koje su tada bile iznimno popularne. To su pripovjedna djela pisana u stihovima čiji su motivi povijesni. Pisane su jednostavno i razumljivo, naglašenom ritmičnošću i često prožete humorom.

Njegove najpoznatije povjestice su: “Smrt Petra Svačića”, “Propast Venecije”, “Anka Neretvanka”, “Postolar i vrag”, “Kameni svatovi”, “Prokleta klijet” i druge.

U svojim romanima i pripovijetkama opisao je etičke, socijalne i političke probleme s kojima se borio čovjek tadašnjeg vremena. Opisao je odnosne između grada i sela, kako je živio seljak toga vremena, o raspadanju zadruga, o plemstvu i odlasku sinova seljaka na školovanje u grad.

Njegova najpoznatija djela su: “Prosjak Luka”, “Barun Ivica”, “Vladimir”, “Prijan Lovro”, “Ilijina oporuka” i “Branka”.

Šenoa je pisao i lirske pjesme, ali se njima nije istaknuo među čitateljima i kritikom. Nije pisao ljubavne pjesme, već socijalne i političke. U velikom broju svojih pjesama izražavao je svoje političke ideje i program Strossmayerova narodnjaštva (pjesme poput “Budi svoj!”, “Hrvatska pjesma”, “Klevetnikom Hrvatske”, “Na Ozlju gradu”…).

Šenoa je radio i stvarao sve do svoje smrti. Umro je 13.12.1881. godine u Zagrebu, zbog komplikacija od upale pluća koju je dobio 1880. Godine, kada se kao gradski senator (gradonačelnik) brinuo za spašavanje unesrećenih u Velikom potresu. Njegova supruga je tako ostala udovica u 31. godini života i sama podigla troje djece.

Šenoa je svojim djelovanjem dao mnogo hrvatskoj književnosti i zato je njemu u čast izrađen kip koji stoji u Zagrebu na križanju Vlaške i Branjugove ulice. Kip je djelo Marije Ujević-Galetović. Također, njegovo poprsje stoji u Zagrebu na Zrinjevcu, a rad je Ivana Rendića.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Naša pjesma

Ivan Goran Kovačić

Legla orla, vučje staze, Silna brda, uske klance, Partizanske čete gaze Fašističke lomeć lance. Idu dane, idu noći Preko … [više] about Naša pjesma

Prošecija

Dragutin Domjanić

Starinske si hiže z visokimi krovi Z obločecov k cesti glediju, Vre sunce zahaja i ideju mraki, Pa kaj to starice ne … [više] about Prošecija

Serenada (Od Toleda pa do Avinjona)

Antun Gustav Matoš

Od Toleda pa do Avinjona, Od Firence pa do Pampelune, Najljepša si, srca mog madona, Sjetna suzo moje tužne strune. U tišini … [više] about Serenada (Od Toleda pa do Avinjona)

Noćni smetlar

Ivan Goran Kovačić

Dok zlatan mjesečev srp žnje zvijezde: nebesko žito, i iz gospodskih vila psi laju duboko i sito, on prignut kao … [više] about Noćni smetlar

Ljubavna pjesma

August Harambašić

frajlici Milki Papriki IV. Ti ne ljubiš, Milko, mene, Sve me mori slutnja neka! A za tobom srce vene, Ko na suncu spužva … [više] about Ljubavna pjesma

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Uzmožna gospođe

Šiško Menčetić

Uzmožna gospođe, tko milos ku žudi a k tebi ne pođe, on zaman sve trudi; on hoće kako stvar … [više] about Uzmožna gospođe

Ne vim ja

Šiško Menčetić

Ne vim ja gdi stoje uzdisi bez broja koje cjeć gospoje podira svis moja, također što tužu … [više] about Ne vim ja

Koji čtiš sej pjesni

Šiško Menčetić

Koji čtiš sej pjesni, molim te veselo Tako ti ljuvezni, veseli tve čelo. Ako što zadoh ja, … [više] about Koji čtiš sej pjesni

Misal mi zanosi

Šiško Menčetić

Misal mi zanosi ovaj vil gdi pušta Dva prama od kosi niz lišca gorušta, Ali kad otvori dva … [više] about Misal mi zanosi

Blaženi čas i hip

Šiško Menčetić

Blaženi čas i hip najprvo kad sam ja Vidil tvoj obraz lip od koga slava sja. Blažena sva … [više] about Blaženi čas i hip

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.