iz vrta Petrice Kerempuha
II.
1. Oglas
Svoj gospodi, što sir, maslo trže
Pokorno se tim na znanje daje,
– Požuri se svaki bolje brže –
Kod knjigara da se svud prodaje
Dovršena uprav’ ovih dana
U pet činâ drama ovjenčana.
2. Kriva logika kravara
Bijelka, ona naša stara krava,
Dala nam je nekad mlijeka vele;
Luđak Đoko veli: Zato slava
Ide i mlado to Bijelkino tele.
3. U svakoj šali polak istine
Vidim često, već kad danak sviće,
Baš na putu pokraj guste šume
Čovječinu, gdje se vazda skiće
I seljakom viče: “Stani kume!”
Je l’ to hajduk – koja li je vjera?
Odvjetnik je neki iz Zagreba,
Po raskršću svetoga Ksavera
Na klijente kakve jadnik vreba.
4. “E pur si muove!”
Zaškripiti mogu te šarafom,
Zlim šarafom – strogim paragrafom,
Dan za danom ptice plaćenice
Mogu dirat pošuro ti lice;
I duhovnom mogu t’ šibat spremom,
Političkom ljutom anatemom;
Al’ badava! jer se – ajme bijeda –
Um i srce konfiscirat ne da.
5. Dar centralnomu muzeju
Čitali ste valjda u novinâ
O muzeju novom umjetninâ,
Stvari rijetkih, vele čudnovati’,
Što će se u Beču osnovati.
Mnogi veće taj muzej nadari,
Bit će tamo uzoritih stvari;
Pa da mene glava uznosita
Iznenada milostivo pita:
“Da čujemo sada tog zlobnika,
Šta ti daješ čudnog, kukavice?”
“”Ja? Slavenskoga dat ću urednika,
Nevina i čista, bez parnice.””
Naše Gore List, 1864.
Odgovori