Đuro Arnold

Ispeć mesa kus na vatri... K tomu čašu vina stara... I odmora dana dva, tri... Pa će krv vam dobit žara I ruka će moć da nađe - Reče liječnik i izađe... Švelja sagne lice suho, Upre gled u bijelu svilu, Što joj bila baš na krilu, Da vjenčano svrši ruho... Mesa? - … [više] about Švelja

Dršće mjesec čudnim sjajem Nad samotnim Mirogajem... Njeg'vi mrtvi tvrdo sniju Pod humcima rosnim, cvjetnim, A duhom se samo viju Po zvijezdama zagonetnim. A ni onim tamo drugim, U dvoranam pustim, dugim, Ne dolazi na um bome, U pokoju da se svome Samo maknu. Mirni … [više] about Čuvar mrtvih

Trublja ječi. Care vojsku Selom kupi našim. Strah me, dušo, e ću morat Da se diljke mašim. Ti se smješiš: ko da nije Onaj za vojnika, Kome srce u grudima Ranila je dika. Ne šali se! Ukraj rane S tvoga oka crna - Ima mjesta još za jednu Od olovna zrna. … [više] about Trublja ječi

Mrak se hvata, nebo tmuri, Sad će na da lijeva - Djevojka se s polja žuri, Pa si tanko pjeva: "Svilna strni, rasti samo, "Vrijeme žurno teče; "U daljini negdje tamo "Već i srpi zveče. "Ti ćeš dozrijet, kao i ja, "Al ćeš donijet ploda - "Moje nade sve će s … [više] about Mrak se hvata…

Što se viješ, orle, baš nad mojom glavom I srce mi puniš crne slutnje stravom? Ja ne želim borbe - meni mira treba I gn'jezdašce ispod zavičajna neba... Poslušaj me časak, pa ćeš vidjet skoro, Dobrim da bi meni drugom biti moro. Sedam sam se ljeta tuđinom potuco: Ne bih … [više] about Što se viješ, orle…

Stremen zvekće, sedlo škripi, Leti, vranče; leti! Skoro ćemo biti oba Na žuđenoj meti. U kovača tvoga ima Krčma s vincem plamnim, A u krčmi njeg'va kćerka S očicama tamnim. Leti vranče!... Polomiš li Možda putem rebra - Dobiti ćeš mjerov zobi Potkove od … [više] about Stremen zvekće

I. Na oblacima mjesec pun se šulja I svijetu katkad lice kaže blijedo; Dubrovnik bijel u tvrdom snu se ljulja Kô majčinom na krilu čisto čedo. Uzalud tražiš ulicama stvora, - Svud pusto, sjetno kano posred mora. Al zašto knežev sjaje kamen-dvor Kô tisuć da se u njem … [više] about Damjan Juda, knez dubrovački. 1205.

Noć je škura. Eto sn'ježak S tiha se nanuđa - O, zašto je, majko, uv'jek Hladna zemlja tuđa? Oko mene sa oružjem Sve do straža spava; Moja samo meni noćas Čudno šumi glava. Tu na panju ukraj vatre Pišem tebi pismo - Kako dugo, aoh, skupa Govorili nismo! Jutros … [više] about Pismo s bojišta

Na dubokoj vodi, kroza vrbik bujan, Tih se mlin bjelasa bolno pust i nujan; Oko mlina čudom svak se čudi cv'jetak; Zašto vitli strše - kao da je svetak? Vali sigrajuć se jure kao djeca, Samo jedan svak čas staje i zajeca - Staje... jeca zato, što od prošle noći Mora … [više] about Na dubokoj vodi…

Silna žega. Stvora nema Ni u polju ni u selu; Sve se ugnu suncu vrelu; Da u sjeni negdje dr'jema... Samo ondje, gle, u školi Star se učo nešto ljuti: Bit će, da ga duša boli, Što mu žega djecu smuti, I on viče... i on lupa Štapićem po svome stolu... Neki skaču preko … [više] about Stari učo