Poezija.hr

hrvatska poezija

Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš bio je hrvatski putopisac, pjesnik, novelist, esejist i feljtonist. Matoš je najistaknutiji predstavnik hrvatske moderne koji je trgnuo hrvatsku književnost iz dugogodišnjeg sna i uveo je na velika vrata modernog načina pisanja.

Pjesme

Biografija

Antun Gustav Matoš bio je hrvatski putopisac, pjesnik, novelist, esejist i feljtonist. U književnosti je obradio feljton, poeziju i novelu baveći se najviše temama koje su se oslanjale na patriotizam i pejzaž. Rodio se 13.6.1873. godine u Tovarniku, u Srijemu.

Do sedmog je razreda pohađao gornjogradsku gimnaziju kada je dva puta ponavljao sedmi razred jer nije mogao dobiti pozitivnu ocjenu iz hrvatskog jezika kod profesora Ivana Broza te propedeutike i fizike.

Nakon srednje škole upisao je Vojni veterinarski fakultet u Beču koji nije uspio završiti, a kada je ostao bez stipendije jer nije položio kolokvije, 1893. godine otišao je u vojsku iz koje je samo godinu dana kasnije dezertirao te iz Austrije pobjegao u Srbiju, prvo u Šabac, a nakon toga u Beograd.

Njegov djed Grgur Matoš bio je rodom iz Kaćmara gdje se obitelj Matoš doselila u 18. stoljeću iz mjesta Turjaka kod Sinja. Obitelj Matoš korijene vuče iz mjesta Rame koje se nalazi u Hercegovini.

Djed Grgur radio je kao učitelj u mjestu Plavni kod Vukovara gdje je upoznao Mađaricu Ersebeth Orovecz s kojom je dobio sina Augusta Matoša. August je završio školu za učitelje u Đakovu.

Prvi posao dobio je u Našicama gdje se vjenčao Marijom Schams porijeklom iz Njemačke, a čiji je djed bio poznati farmaceut te autor niza knjiga o vinogradarstvu i vinogradima s područja Hrvatske i Mađarske.

Nakon što je dobio premještaj u mjesto Tovarnik, Augustu su se rodila dva sina, Feliks koji je umro 1877. godine i Antun. Godine 1875. August je dobio premještaj u Zagreb, a osim žene i sina u veliki grad poveo je i oca Grgura.

Cijelo desetljeće su proveli na adresi u Tomićevoj ulici prije nego što je izgrađena uspinjača, a 1885. godine kupili su kuću u Jurjevskoj 10 gdje su 1904. godine izgradili dvokatnicu koja i danas postoji.

U Zagrebu se Augustu i Mariji rodilo još jedno dijete, Danica koja je kasnije postala poznata operna solistica i pijanistica te profesorica u glazbenoj školi u Gundulićevoj. Zatim sin Leon koji je radio kao profesor zemljopisa te Milan, financijski činovnik.

1894. godine došao je u Beograd gdje je puno vremena boravio u kavani “Daradneli” gdje je upoznao mnogo književnika, glumaca i novinara, a tamo je upoznao Milovana Glišića i Janka Veselinovića.

Neko vrijeme je držao instrukcije kod obitelji Saračević, a kasnije je svirao violončelo i pišući članke za “Nadu” čiji je urednik bio Silvije Strahimir Kranjčević te za Janka Veselinovića, a pisao je i osvrte na kazališni život Beograda te za mnoge priče i romane.

Bez obzira što je bio dobar s Jankom Veselinovićem, Matoš je bio pravi kritičar, pa je tako kritizirao njegov roman “Hajduk Stanko”, žaleći što je potrošio dragocjeno vrijeme čitajući roman i Veselinovića što ga je uopće napisao.

Matoš se smatra središnjom i važnom ličnosti hrvatske moderne koji je uveo promjene u hrvatsku književnost zahvaljujući čemu se ona modernizirala upivši modernizam, simbolizam i impresionizam s najvećim naglaskom na francusku književnost s autorima poput Baudelairea i Barresa.

Početak Matoševog rada u književnosti počinje s pripovijetkom “Moć savjesti” koja je i sama označila početak moderne. Matoš se tijekom stvaralaštva dotakao i proze u kojoj je puno pisao o aktualnim društvenim problemima.

Antun Gustav Matoš je pisao i putopisne proze u kojima je pejzaž bio glavna i samostalna tema, a ne samo dio cjeline. Radi se o novosti koju je Matoš uveo u hrvatsku književnost dok mu je Barres bio uzor. Putopis “Oko Lobora” je pravi primjer proze s pejzažem kao glavnom temom.

S poezijom se počeo baviti malo kasnije, 1906. godine, a uzor mu je bio Baudelaire od kojeg je i preuzeo niz elemenata.

Matoš je cijelo vrijeme imao potrebu za sonetom te povezivanjem mirisa, boje, riječi i glazbe.

U poetskim pejzažima “Notturno” i “Jesenje veče”, Matoš je izražavao domoljubne osjećaje koji su bili sastavni dio njegove osobnosti. U pjesmama “1909”, “Iseljenik” i “Stara pjesma” pokazao je koliko je razočaran nezainteresiranošću Hrvata u vrijeme u khuenovskoj eri.

Nakon trinaest godina izbivanja vraća se u Zagreb, a već 1911. i 1913. odlazi u Firencu te Rim gdje je napisao “Rimske feljtone”. To je bila kasnija faza djelovanja kada se posvađao s mnogim političkim i književnim opcijama u Hrvatskoj, zbog čega je istupio iz Čiste stranke prava i počeo se družiti s mladim piscima poput Čerine i Ujevića, pokazavši interes za pravašku omladinu “Mlada Hrvatska”.

Sve se to odrazilo na njegov rad pa nije uspio objaviti puno djela nego novele “Drage naše savremenike” te “Pjesme”. “Pečalba” je poslana u knjižare tek godinu dana nakon što je tiskana budući da je prošla kroz cenzuru.

Tijekom vremena kada je puno trenutaka posvetio pisanju mnogo puta se poslužio polemičkim duhom dok se raspravljao sa suvremenicima. Svakim djelom koje je napisao ostavio je prepoznatljiv trag na području feljtonistike, esejistike i kritike. U njegovim se djelima mogla osjetiti prisutnost srpskih pisaca poput Veselinovića i Sremca te hrvatskih pisaca kao što su Kamov, Kranjčević i Domjanić.

Antun Gustav Matoš je oduvijek na umjetnost gledao kao na jednu granu ljepote i nikada nije pravio razlike između različitih književnih vrsta poput lirike, proze i kritike kao što nije zanemarivao nacionalne kriterije kada se bavio analizama hrvatske književnosti.

Matošev rad koji se očituje kroz razna djela koja je pisao zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske književnosti bez čije kreativnosti najviše na polju poezije i eseja, ne bi ni bilo hrvatske književnosti u obliku u kakvom danas postoji.

Najveće dostignuće je priznanje od strane struke koja i danas tvrdi kako ni Ujević ni Krleža ne bi mogli stvarati legendarna djela da nije bilo Antuna Gustava Matoša koji je trgnuo hrvatsku književnost iz dugogodišnjeg sna i uveo je na velika vrata svjetskog načina pisanja.

Preminuo je u Zagrebu, 17.3.1914. godine.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Reader Interactions

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.