Jutro je hladno, ja gledam s Griča,
Hoće li sunce već doći –
Kraj mi se čini kô bajna priča
Iz tisuć i jedne noći.
Sneni nad grad se magle svele,
Pa mu sve kupole ližu;
Tornja dva samo kô ruke bijele
Nad magle se mutne dižu.
Časkom pomišljam, da tebe gledim,
Za me gdje moliš se vruće…
Onda sve mine za maglam’ blijedim,
I ti i tornji i kuće.
Odgovori