O što ti sve ne dadoh!
Mog života, moje dušo pôl.
Podijelih s tobom muku svog života
i svoje duše bol.
Ako iza lica ljubavi se mržnja skriva
i zavist iza udivjenja,
tomu mene ne smatraj za kriva;
to priroda je zemaljskih stvorenja.
Zar svaki put kad bio si u jadu
ne rekoh ti da u me imaš nadu?
I ako nikad ne pomogoh, zna se:
u ovom svijetu jedva se
čovjek može poskrbiti za se
i dosta je da prijatelju u njegovu jadu
poda nadu.
Još posljedne bih htio da ti dam
da to nemam sam:
da dobiješ od mene
kroz tijelo svoje žene
sifilis
Nek izmiješa se tako naša pobratimska krv
od ljubavi same
da u svom srcu čuvaš spomen na me
sve dokle jednom ne postaneš strv.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori