• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Silvije Strahimir Kranjčević

Silvije Strahimir Kranjčević

S.S. Kranjčević jedan je od najpoznatijih hrvatskih pjesnika iz književnog razdoblja realizma. Začetnik je hrvatske književne moderne. Objavio je 421 pjesmu i 4 zbirke. U njima je najviše govorio o problemima svog naroda, ali i o osobnim borbama vezanima uz bolest te primoranost na život i rad van granica domovine.

Pjesme

  • Ah, kako gorko virnuh
  • Ah, sve je sanja pusta…
  • Ah, vječnost se je zvao čas…
  • Al je lijepa…
  • Alaj mi se činiš vedra…
  • Anđeo bola
  • Angelus
  • Astrea
  • Ditiramb
  • Domovini
  • Dva barjaka
  • Ej, na križ, na križ…
  • Eli! Eli! lamâ azâvtani?!
  • Excelsior
  • Gospodskomu Kastoru
  • Groblje na umoru
  • Guslar
  • Heronejski lav
  • Himna
  • Hrist djetetu u crkvi
  • Hristova slika
  • Hrvatskoj braći iz Dalmacije
  • Hrvatskoj
  • Ideali
  • In tyrannos
  • Iseljenik
  • Iz transe
  • Iza spuštenijeh trepavica
  • Izgubljeni dani
  • Ja mišljah…
  • Ja sam…
  • Jataganu
  • Kad mi klone…
  • Kako je postala nada
  • Ko dašak…
  • Kolo sreće
  • Ljubavi
  • Lucida intervalla
  • Majales
  • Malenim velikanom!
  • Mir (Goru zagrebačku gledajući)
  • Mir vam!
  • Misao svijeta
  • Moj dom
  • Mojsije
  • Monolog
  • Monotonija
  • Motto
  • Mramorna Venus
  • Na bojištu
  • Na golu sjeđah kamenu…
  • Na grudi prošlosti
  • Na kolodvoru
  • Na Nehaju
  • Na obali uskočkoga grada
  • Na odru staroga ljeta
  • Nad rasapom moga grada Liberté, égalite, fraternité! [IV]
  • Naprijed, braćo!
  • Naš čovo…
  • Nevinčetu
  • Neznani grob
  • Noć na Foru
  • Noći
  • Oproštaj
  • Otpušteni vojnik
  • Ouvertura
  • Pamet i sreća
  • Pjesma moje sreće
  • Pjesmo moja, kud si htjela?
  • Pjesnik i svijet
  • Po pučini
  • Pogled na zvijezde
  • Povijesti sud
  • Pred knjigom povijesti roda moga
  • Pred kraljevskom pločom u Baški
  • Primorkinji
  • Pristup
  • Privid
  • Prolaznost
  • Promašena kob
  • Prosinačko sunce
  • Providnost
  • Prvi snijeg
  • Radniku
  • Resurrectio
  • Samilost
  • San ili java?
  • San
  • Senju-gradu
  • Sijelo
  • Sirenin dragi
  • Slavenska lipa
  • Slom campanila
  • Smrti
  • Snilo mi se, kerub da sam…
  • Stara slika
  • Stari oporbenjak
  • Što me glediš…
  • Što si lijep, bijeli svijete…
  • Suzi roblja
  • Sveljudski hram
  • Svijet i pjesma
  • Tako je…
  • Tri pozdrava
  • Triptih
  • Trsatska sjena
  • Tvoj vijenac
  • U badnjoj noći
  • U katakombah
  • U maskiranoj gomili
  • U noći mrtvih
  • U ponoćje
  • U slavu Josipa Jurja Strossmayera
  • U zanosu
  • U želji ljubavi
  • Uskočka elegija
  • Uspomeni Augusta Šenoe
  • Utjeha
  • Uzdah
  • Vani sniježi
  • Velebitska baka
  • Vili pjesme
  • Vizija
  • Vjekovnome mučeniku
  • Vjetrić vije
  • Zadnja uskočka šajka
  • Zadnji Adam
  • Zapad sunca
  • Zatvor’te vrata!
  • Ženi
  • Zimska pjesma
  • Život i ljubav
  • Život

Biografija

Silvije Strahimir Kranjčević jedan je od najpoznatijih hrvatskih pjesnika iz književnog razdoblja realizma. Značajan je i po tome što je začetnik hrvatske književne moderne. Rođen je u Senju 17.2.1865. godine.

1871. godine krenuo je u prvi razred pučke škole u Senju, a ona danas nosi njegovo ime. 1875. godine svoje školovanje nastavio je u senjskoj klasičnoj gimnaziji, ali je bio samo prosječan učenik. Završio je osmi razred, no nije položio maturu, najviše zbog buntovnog vladanja i učestalih sukoba sa školskim vlastima.

U petnaestoj godini života, Kranjčević je izgubio majku, što je na njega ostavilo dubok trag. Svoju privrženost majci i bol zbog gubitka zapisao je u svojim brojnim pjesmama. Sličnu inspiraciju za pisanje pronašao je i u smrti svog stvaralačkog uzora Augusta Šenoe, kome je naposljetku i posvetio svoju prvu zbirku pjesama “Bugarkinje”. Iako se Kranjčević u to vrijeme školovao i u Rimu i u Zagrebu, nakon očeve smrti vraća se u rodni Senj.

1883. godine započeo je svoje studiranje na bogosloviji u Senju. Ubrzo nakon toga otišao je u Rim gdje je nastavio studij u Collegium Germanico-Hungaricum, i to na zamolbu senjsko-modruškog biskupa Jurja Posilovića.

Kranjčevićeva prva pjesma “Zavjet” izlazi 1883. godine u pravaškom časopisu “Hrvatska vila”. Prva zbirka pjesama, objavljena je godinu kasnije pod nazivom “Bugarkinje”, kao i prvi prozni tekst “Prvi honorar”. Njegov početak stvaranja obilježen je utjecajem pravaštva. Miroslav Krleža ga je u svojim kritikama nazivalo “barjaktarom slobode”, jer je kroz svoju proročku viziju pisao o odnosu pojedinca i njegove domovine. Pisao je i o temeljnim egzistencijalnim pitanjima, upotpunjenim simbolima i pojmovima iz Biblije.

1884. godine Kranjčević je napokon iskazao želju da maturira, ali mu zamolba nije bila odobrena. Nakon dobivene diplome u Rimu, vratio se u Hrvatsku, gdje je, uz potporu Josipa Jurja Strossmayera, nastavio naobrazbu za učitelja na preparandiji u Zagrebu. 1886.godine postao je učiteljem hrvatskog i njemačkog jezika te povijesti i zemljopisa.

Nakon što je primio diplomu učitelja, odbijali su mu zamolbe za posao. Na početku je volontirao u muškoj pučkoj školi u Senju. Prvi posao dobio je u trgovačkoj školi u Mostaru. Ubrzo ga premještaju u Livno pa u Bijeljinu.

1894. godine kod Kranjčevića se počinju javljati prvi simptomi bolesti i zato je započeo liječenje u Lipiku. Nakon toga vratio se u Senj. Iako je slao mnogo pisama i zamolbi da bude poslom prebačen u Hrvatsku, želja mu nije bila ispunjena. Ipak, redovito je pisao pjesme i objavljivao ih po raznim časopisima. Svoje pjesme objavljivao je pojedinačno u časopisima i djelima: “Hrvatska vila”, “Nada”, “Sloboda”, “Vienac”, “Hrvatska omladina”, “Uskok”, “Balkan”, “Hrvatska”, “Zvonimir”, “Dom i sviet”, “Pobratim”, “Iskra”, “Vrhbosna”, “Prosvjeta”, “Franjevački glasnik”, “Novi viek”, “Hrvatski salon”, “Spomen knjiga u proslavu 50 godišnjeg jubileja hrvatskog državnog jezika 1847–1897”, “Hrvatska domovina”, “Obzor”, “Osvit”, “Spomen-cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava”, “Život”, “Lovor”, “Savremenik”, “Hrvatski planinar” i “Behar”.

Nakon premještaja u Sarajevo, 1894. godine, bio je promaknut i počeo je raditi u redakciji polumjesečnika za književnost i umjetnost “Nada”. U prvom broju “Nade” izlazi njegova pjesma “San”, a u trećem izdanju započinje svoju kritičarsku karijeru osvrtom na “Zločin i kaznu” F.M. Dostojevskog.

1898. godine, upravo na njegov rođendan, Silvije se oženio za Gabrijelu Anu Kašaj, u svojim pismima i pjesmama nazivao ju je Ela. Kum na svadbi bio mu je Josip Milaković, najbolji prijatelj, kojeg je upoznao u vlaku na povratku iz Rima. Često mu je pisao i upravo njemu iznosio svoje najdublje osjećaje i misli. Nakon vjenčanja, Kranjčević se vratio u Zagreb, samo je kratko boravio i u Zlataru, Senju i Banja Luci. Četiri godine iza toga, u Sarajevu je prvi put operiran.

Iste godine u Matici hrvatskoj Kranjčević je predao u tisak svoju drugu zbirku pjesama “Izabrane pjesme” koja izlazi godinu dana kasnije. Okušao se u pisanju jedne drame i romana, ali ih nije završio.

1900. godine po drugi puta je susreo svog uzora Vladimira Nazora, koji ga je molio za pomoć pri prelasku u Bosnu, što je Silvije odbio jer je osobno bio izuzetno nesretan što mora živjeti i raditi u toj zemlji.

1902. Kranjčević je postao dopisnim članom Hrvatskog pedagogijsko-književnog zbora. Sredinom te iste godine izašla je i njegova treća zbirka pjesama “Trzaj”, a nakon njegovog boravka u bolnici, krajem godine izašao je i posljednji broj “Nade”. Ipak, 1904. postao je upraviteljem sarajevske trgovačke škole, nakon čega ga proglašen pravim članom HDPZ-a.

1904. Kranjčević i Ela dobili su kćer Ivanu Višnju. Dvije godine nakon tog sretnog događaja, njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo. Liječenje je nastavio u Beču, gdje su mu operirani kamenci u mjehuru.

Usprkos bolesti, 1907. godine izašla je njegova opera u tri čina “Prvi grijeh”, koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Nakon povratka iz Beča, 1908. godine, napisao je svoju posljednju pjesmu “Portret”. Društvo hrvatskih književnika pokušalo je prikupiti donacije za Kranjčevićevo liječenje, tiskajući novu zbirku njegovih pjesama pod nazivom “Pjesme”, ali ona je na kraju izdana posmrtno. Nakon mukotrpnih liječenja, Silvije je umro 29.10.1908. godine u svom stanu u Sarajevu. Pokopan je u Koševu, na groblju sv. Josipa.

Kranjčevićeva su djela i nakon njegove smrti prevedena na brojne jezike (bugarski, makedonski, češki, francuski, makedonski, njemački, ruski, poljski, slovenski slovački, talijanski…).

Iza sebe je ostavio bogat opus poezije od 421 pjesme i 4 zbirke: “Bugarkinje” (1885), “Izabrane pjesme” (1898), “Trzaji” (1902) i “Pjesme” (1908). Posmrtno je 1912. tiskan izbor proznih radova “Pjesnička proza”, a 1967. godine kritičko izdanje “Sabrana djela”. U svojim djelima progovarao je o problemima svog naroda, kao i o osobnim borbama vezanima uz bolest i primoranost na život i rad izvan granica domovine. Usprkos početnim negativnim kritikama, stekao je poštovanje poznatih književnika i veliku naklonost čitatelja.

Većina ostavštine S. S. Kranjčevića, čuva se u HAZU, NSK i Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Balada

Antun Gustav Matoš

Kad je vidjeh prvi put Propalu senjoru, Reče mi: — Gle cigana! Došo je u horu. Bit će slatko sunce i život ko voće, Našla sam … [više] about Balada

Vojnikova ruka

Ivan Goran Kovačić

Ruka mu već davno gnjila; I nakon smrti jednog dijela (Na koji sjeća ralo i pila) Čeka cijelo pogreb tijela. Odbačenu u crnu … [više] about Vojnikova ruka

Novi vijek

August Harambašić

Devetnaest stoljeća, Otkako na svijet dođe čovjek Bog I reče ljudma: Ljubite se, braćo, Kô prava braća. Svi ste jednaki, Jer … [više] about Novi vijek

Hrvatska Hrvatom!

August Harambašić

Prenimo se, braćo mila, Hrvatska nas vila zove, Predivno je udesila Skladne gusle javorove, Pa nam uz njih pjesmu poje Snagom … [više] about Hrvatska Hrvatom!

Pero Vuko

Vladimir Nazor

Trčao sam s djecom ispod platnja. Svi veselo vikali smo - Lovili jedan drugoga. I kada sam zaostao nešto Jedan me je … [više] about Pero Vuko

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Uzmožna gospođe

Šiško Menčetić

Uzmožna gospođe, tko milos ku žudi a k tebi ne pođe, on zaman sve trudi; on hoće kako stvar … [više] about Uzmožna gospođe

Ne vim ja

Šiško Menčetić

Ne vim ja gdi stoje uzdisi bez broja koje cjeć gospoje podira svis moja, također što tužu … [više] about Ne vim ja

Koji čtiš sej pjesni

Šiško Menčetić

Koji čtiš sej pjesni, molim te veselo Tako ti ljuvezni, veseli tve čelo. Ako što zadoh ja, … [više] about Koji čtiš sej pjesni

Misal mi zanosi

Šiško Menčetić

Misal mi zanosi ovaj vil gdi pušta Dva prama od kosi niz lišca gorušta, Ali kad otvori dva … [više] about Misal mi zanosi

Blaženi čas i hip

Šiško Menčetić

Blaženi čas i hip najprvo kad sam ja Vidil tvoj obraz lip od koga slava sja. Blažena sva … [više] about Blaženi čas i hip

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.