Bako moja pogrbljena,
Po liticam što se vereš,
Iz pregače zemlju stereš –
Izmeđ drača i kamena
Koji krumpir da ubereš
Božjom voljom za vremena!
Bako moja, za vrelinâ
Koja prtiš uzdišući,
Klecajući, posrćući,
Bure vode iz daljinâ
Svojoj kozi, svojoj kući
I – grančici ružmarina!
Bako moja, na vrleti
Kojoj cijeli vijek proteče
Ko bez jutra trudno veče…
Mirno li ćeš umrijeti,
A preda te na daleče
Nikola će izić sveti.
Ti ćeš s njime poći tuda,
Na staračku klimajući,
Gdje ne žeže zvjezdan vrući
I gdje sočna, plodna gruda
Svačim rodi, mirišući,
Da ne moraš lomit uda!
Tek u gorju, kud te nasla
Tvoje sudbe volja čudna,
Mukotrpna, veletrudna,
Gdje ti koza kamen pasla,
A tvog jada uzaludna
Tinjajući zvijezda zgasla,
Velebitskoj tu na hridi
Nestat će nam opet krova
I bakice starog kova;
Tek će bura tud da bridi
Vrh kamena pravjekova
Po grdnoj joj piramidi!
Odgovori