Dragutin Domjanić bio je hrvatski pjesnik iz razdoblja hrvatske moderne i jedan od najistaknutijih pjesnika kajkavskog dijalekta. Domjanićeva poezija pisana književnim jezikom ocijenjena je slabijom od njegove dijalektalne poezije.
Pjesme
- Akacije
- Balada
- Bele rože
- Beli bezeg
- Bezeg se beli
- Bogečko grobje
- Božić
- Brvčica
- Če i krova ni
- Ciklame, krvave ciklame…
- Clair-obscur
- Črni metuli
- Daj ruku!
- Deca
- Detela se črleni…
- Detelina
- Dojdi
- Doma nazaj
- Drenek cvete
- Dva kipca
- Fala
- Figurice
- Gdo ti je rekel
- Gjurgevke
- Golubi
- Gorice v suncu
- Grozdje zreli
- Gumbelica
- Hajda cvete
- Hajda
- Ide noć…
- Inje (Mehke se meglice vlečeju)
- Inje (Vsigde je inje posipano)
- Interieur
- Jabuke
- Jačmen
- Jagode
- Jesen
- Kad se nasmeješ
- Kaj
- Kaj ne?!
- Kaj roža se skriva
- Kaj to tak tiho diši
- Kaj vrt si senja
- Kapela
- Kaprica
- Kesna kiša
- Kesni sneg
- Kiša
- Kmiči se
- Konjičku
- Kosci
- Kupine
- Lan
- Lipa
- Lipe
- Loza žuti
- Mak
- Mak na cesti
- Maki v polju
- Medjimorska
- Megle
- Mesečina
- Molitvica v protuletje
- Mrak
- Mrtvi grad
- Murve
- Na Dolcu
- Na krče
- Na Valentinovo
- Nad trnacom
- Noć
- Noćni lotos
- Oblak se gubi
- Pahulice
- Park
- Park med alejami
- Pauni
- Plitvice
- Pod bezgom
- Pod večer
- Popevka
- Potočnice
- Pozabljeni amor
- Pred zimu
- Pri bugarskih vrtih
- Pri kamenitih vratih
- Pri obloku
- Prošecija
- Protuletna
- Ribiči
- Rože i jagode
- Rožnjak
- Rubača
- S cestom
- Senica
- Senjal sem
- Senje još spiju
- Silhueta
- Škrlačec na vuho
- Škrlec
- Slutnja
- Sneg pred vuzem
- Španjolska romanca
- Spod rubca
- Spod slemena
- Spomen
- Spomen na jesenice
- Spomen na Mariju Bistricu
- Spomen na Split
- Stare hiže v snegu
- Stari Zagreb
- Starinska
- Sunce
- Sunce
- Susedovo dete
- Sveti kralj
- Tali se sneg
- Tičica i ja
- Tihi poldan
- Tihi varoš
- Tiho prihaja mrak…
- Tkeš si
- Tunja
- V gorice
- V jesen
- V jutro
- V kesni čas
- V letu
- V senci
- V senokošah
- V snegu (Bregi vse bole su beli)
- V snegu (Puna mi je snega grana)
- V stranjskome svetu
- Vehne roža
- Veter
- Veter zgorec
- Vse se pozabi
- Vu megli
- Vu tvojemu selu
- Vuz put
- Vuzem
- Z Turopolja
- Za vrbinjami
- Za zbogom
- Zdenec
- Zdrava Marija
- Želja (Plavkaste rože vu črnom kaminu)
- Želja (Po parku, po mraku jasmin se beli)
- Zemlja
- Zima
- Zlato
- Zviranjek
Biografija
Dragutin Domjanić poznati je hrvatski pjesnik i pravnik i jedan od najuglednijih pjesnika kajkavskog dijalekta. Rodio se 12.9.1875. godine u Krčima kod sela Adamovec, malo dalje od Donje Zeline, samo 20-ak kilometara udaljenom od Zagreba. Odrastao je u plemićkoj obitelji, na vlastelinskom obiteljskom imanju, a nakon osnovne škole preselio se u Zagreb gdje se dalje školovao.
1893. godine završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a nakon toga odlučio je daljnje školovanje nastaviti u istom gradu na Pravnom fakultetu.
Pravni fakultet je završio 1898. godine, a na istom je fakultetu i doktorirao 1899. godine.
Njegova obitelj je u ono vrijeme bila vrlo ugledna. Imali su imanja na područjima nekadašnje Križevačke, Varaždinske i Zagrebačke županije, a on sam dio je mladosti proveo kao pitomac plemićkog konvikta.
Nakon što je diplomirao započeo je s radom u struci pa je tako neko vrijeme radio u Zagrebu kao istražni sudac, a od 1906. godine i kao vijećnik i sudac Banskog stola. Obavljao je više uglednih funkcija u javnom životu Hrvatske pa je tako od 1919. godine bio redoviti član JAZU-a, a 1927. godine proglašen je predsjednikom zagrebačkog PEN-kluba. Bio je i na položaju Matice hrvatske u razdoblju od 1921. do 1926. godine.
Pisanjem se počeo baviti prije nego što je završio fakultet pa je tako svoju prvu pjesmu pod nazivom “Ljubav k domovini” objavio 1892. godine u časopisu Bršljan. Tada je koristio pseudonim Milivoj Seljan. Prvu pjesmu potpisanu svojim imenom objavio je 1895. godine u Viencu.
Iako je danas jedan od najpoznatijih i najuglednijih kajkavskih pjesnika, svoju prvu zbirku pjesama objavio je na štokavskom dijalektu. Bila je to zbirka pjesama “Pjesme” koju je objavio 1909. godine. U spomenutoj zbirci, kao i u svim narednim pjesmama izrazio je svoje poglede na svijet. U ovoj zbirci bio je pod velikim utjecajem svog plemićkog porijekla, ali i Verlainovske poetike pa u pjesmama dominiraju motivi parkova, terasa, pažena, markiza i drugih.
Naredne zbirke pjesama koje su postigle veliki uspjeh bile su kajkavske zbirke pjesama u kojima koristi osim domoljubnih motiva i motive pučke kulture. Bile su to zbirke pjesama: “Kipci i popevke”, “Po dragomu kraju”, “V suncu i senci” i druge.
Nisu mu strani ni stihovi ratne tematike, a tome svjedoče “Ciklame, krvave ciklame” i “Prošecija”.
Ipak, može se reći da je najveći uspjeh ostvario kajkavskim pjesmama i to “Popevke sam slagal” i “Fala” koje su jedne od najpoznatijih pjesama u hrvatskoj književnosti. Zbog velike popularnosti pjesme su uglazbljene, a to je priredio Vlaho Paljetak. Spomenutim pjesmama popularnost ne pada pa su popularne i danas. Još neki hrvatski skladatelji kao što su Igor Kuljerić, Emil Cossetto i Ivana Lang uglazbili su neke njegove pjesme.
Prvi je pisac hrvatske književnosti koji je na cjelovit i umjetnički zreo način ostvario melodičnost i ritmičnost kajkavskog dijalekta. Sve svoje pjesme je spjevao na kajkavskom književnom jeziku.
Pjesme napisane standardnim hrvatskim jezikom nešto su slabije ocijenjene zbog ponavljanja u sadržaju i formi.
Napisao je i nekoliko proznih crtica te veći broj književnih prikaza. Poeziju i književne prikaze redovito je objavljivao u časopisima Savremenik, Vienac, Nada, Književni jug i u drugima. Bavio se prevođenjem, prevodio je dijela H. Heinea, J. W. Goethea, S. Mallarméa, C. Baudelairea, L. N. Tolstoja i druga.
Domjanić je i autor marionetne igre “Petrica Kerempuh i spametni osel” koja iako je manje poznata, vrlo je vrijedna. U njoj je kritički i satirički opisao kako su živjeli intelektualci 1920-ih godina.
Dragutin Domjanić preminuo je 7.6.1933. godine u Zagrebu.
Odgovori