hrvatska poezija
Beli se cveti odpiraju,
sami se v pušlece zbiraju.
Štel bi ih v nadra ti deti,
ali to znam, da ni smeti.
Il ti na oblok poslagati,
da bi ih mogla podragati.
Oni tak sladko dišiju,
lepoga puno veliju.
Vse, kaj bi v oku mi čitala,
če bi me s pogledom pitala,
vse, kaj se tebi dopada,
če me još imaš kaj rada.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Mehke se meglice vlečeju, Veter polahko ih tira, Bregi pomalo se kažeju, Dol se v daljini odpira. Bele se breze … [više] about Inje (Mehke se meglice vlečeju)
Puste loze k vam se vteče Puno tuge Serce me: Kadi nigdo biti neče Da pokoje najde sve Kaj god drago biti more Za me več … [više] about Tuguvanje za Dragum
Topla je i svijetla riječ "ljeto" Kad svaki list je, poput malog uha, Trepereć slušo strah tvog budnog duha, Što drhtaše u šumi … [više] about Bjeline
Prskaju se dvije Ljepotice mlade Stojeći do koljena u toplom moru U majstralu i u suncu, A nad njima nadvile se Starog bora … [više] about Prskaju se morem
Iz moga svijeta, gdje si bila čudo, ti zauvijek odlaziš. O što će od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi? O zašto, moje … [više] about Tužaljka
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori