Od mene bježe niz ulicu kuće
i stabla
Ženska vela nose vjetrovi
Na crnom nebu mrtvi oblaci
vise kao razderane prnje
Vjetrovi nose oblake i vela
Večeras meni sve su razmrskali
Preda mnom leži smrskan
moj svijet ko dječje razbijene igračke
Večeras padaju na me
krpe mrtvih oblaka.
Pokriven sivim žutim prnjama
posrćem preko razmrskanog svijeta
Vječno iza nje nekoliko metara
trčim
i postajkujem pokadšto
ko kakav slomljen i izgubljen pas.
Na svakom uglu stoji jedna Smrt
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori