Fran Galović spada među najznačajnije pjesnike dijalektalne poezije Hrvatske. Analogijske pjesme pisao je na kajkavskom jeziku od čega su najpoznatije bile “Jesenski veter, “Crn-bel” i “Kostanj” dok je od pjesama napisanih na štokavskom narječju najpoznatija pjesma “Childe Harold”. Bit u njegovim pjesmama pronalazimo u motivima koji nam prenose njegovu vječnu težnju za nečim, ljubav i žudnju za zavičajem te njegov skriveni strah od prolaznosti.
Pjesme
- A porta inferi
- Childe Harold
- Crn-bel
- Griješna ljubav
- Grozdje
- Izgubljeni sin
- Jesenski veter
- Jutro
- Klet
- Kopači
- Kostanj
- Kum Martin
- Lampion
- Lastavice
- Lepa Kata
- Lutnja
- Međaš
- Mesečina
- Mojemu ocu
- O ponoći…
- Opsjena
- Ovidije
- Padova
- Pesma z drugoga brega
- Pieta
- Plavo nebo
- Pod breskvami
- Pod orehom
- Pozdravlenje
- Pred večer
- Predvečerje
- Proljetna pjesma
- Ravenna
- Stari grad
- Tragedija
- Tužni pejzaž
- V mraku
- V trsju
- Venecija
- Vicenza
- Višnje
- Zaboravljeni perivoj
- Zavodnik
- Zrcalo
- Zvijezda Večernjica
Biografija
Fran Galović je hrvatski književnik, pjesnik, dramatičar, pripovjedač i kazališni kritičar koji je stvarao u razdoblju druge moderne koja djeluje od 1908. do 1914. godine. Rođen je 20.7.1887. godine u Koprivnici od majke Dore, rođene Jadanić i oca Stjepana, imućnog seljaka. Bio je jedini sin u obitelji Galović.
1894. godine upisao je pučku seosku školu u Peterancu koju je završio kao odličan učenik 1898. godine. Te iste godine upisuje Donjogradsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1906. godine.
Nakon završene srednje škole, školovanje nastavlja na Sveučilištu u Zagrebu gdje je upisao slavistiku. Hrvatski jezik je upisao kao glavni, a klasičnu filologiju (grčki i latinski jezik) kao drugi predmet. S početkom studija, preselio se stricu Josipu Galoviću u Ilicu 176 u Zagrebu gdje je ostao sve do odlaska u rat.
U književnosti se javlja još za vrijeme studija. 11.10.1903. godine pod pseudonimom Hrvatski đak, napisao je pjesmu “U spomen” u čast otkrivanja spomenika Ante Starčevića u zagrebačkim Šestinama.
Galović je pripadao liberalnopravaškom, mladohrvatskom pokretu zbog čega je sudjelovao i u đačkom štrajku. Zbog sudjelovanja u đačkom štrajku protiv bana Raucha, školovanje je 1908. godine morao nastaviti izvan Hrvatske. Tako četvrti semestar pohađa u Pragu.
U razdoblju od 1908. do 1909. godine, također za vrijeme studija, bio je i pokretač i urednik Mlade Hrvatske, pravaškog glasila.
1909. godine javio se dobrovoljno u vojsku u Sisku, kao pričuvni kadet pješačke pukovnije.
1913. godine završio je studij klasične filologije, a u travnju 1914. godine završio je i studij hrvatskog jezika.
Bio je aktivist Hrvatske stranke prava koja je do početka Prvog svjetskog rata zastupala tezu o stvaranju Hrvatske preuređenjem Habsburške Monarhije.
Nakon što je 1913. godine završio studij klasične filologije, postao je namjesni učitelj u II. Realnoj gimnaziji u Zagrebu.
Galović je pisao drame, od kojih je najpoznatija bila “Tamara” napisana 1907. godine, zatim kritike, novele i zbirke pjesama. Za života je osim “Tamare”, 1913. godine napisao zbirku pjesama “Četiri grada”, pripovijesti “Začarano ogledalo” koje je napisao te iste godine te “Ispovijed” 1914. godine.
Njegova književna dijela značajna su po tome što odišu i znanstvenom fantastikom. Glavna obilježja njegovog pisanja su raznolikost, maštovitost, svestranost i strast.
S početkom Prvog svjetskog rata, mobiliziran je u Austro-ugarsku vojsku na srpsko bojište. Bio je pričuvni kadet 27. domobranske pješačke pukovnije u koju je upućen iz Siska.
No, već te iste godine, u jesen 1914. godine, s prvim napadima na Srbiju, pogiba u 27. godini. Poginuo je 26.10.1914. godine između 10 i 11 sati, hicima iz strojne puške na srpskom bojištu u Mačvi, pored sela Radenković, s činom zastavnika.
No, iako većina vjeruje da je Fran Galović poginuo u ratu, postoje sumnje da je izvršio samoubojstvo. Naime, nekoliko sati prije pogiblje, Galović je Milanu Ogrizoviću napisao pismo u kojem je stajalo:
“Moj dragi, još te jednom pozdravljam. Jutro je i u 10 sati trebamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto poželio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Santissimi da se pomoli za upokoj duše moje, ako me više ne bude.”
Stoga, ne zna se sa sigurnošću je li Fran Galović u slučajnom okršaju pogođen u srce ili je namjerno izašao na čistinu i stajao tako kao meta. Iako se u ratu borio protiv Srba i bio je naklonjen hrvatskim pravašima, nikada nije mrzio Srbe. A tome najbolje ide u prilog dopisnica koju je jednom prilikom poslao s bojišta:
“Jučer sam se sastao sa jednim srbijanskim oficirom. Njegova rojna pruga je nasuprot mojoj. Zato smo se svejedno rukovali i sasvim prijateljski debatirali. Kavalirski suparnici!”[
Pokopan je 31.10.1914. godine na Mirogoju u Zagrebu.
Sve ostala njegova dijela bila su neobjavljena, a objavio ih je posthumno u desetak knjiga Julije Benešić. Radi se o različitim žanrovskim opredijeljenima kao što su drame, pjesme, prozni radovi, prijevodi, pisma i kritike, a osim toga ostavio je velik broj književnih nacrta te bilježnicu u koju je zapisivao svoje posjete kazalištu.
Najpoznatija zbirka pjesama Frana Galovića izdana je posmrtno 1925. godine pod nazivom “Z mojih bregov”.
Svoju kreativnost Fran Galović je izrazio različitim književnim žanrovima, a iza sebe je ostavio golem opus nakon samo jedanaest godina književnog rada nakon čega je njegov život iznenada prekinut. Po književnom radu i šarolikosti, podsjeća na Ivana Goran Kovačića, Augusta Šenou te Eugena Kumičića.
Odgovori