Kroz cjelov zore česma zlato lije
Na busenje i cvijeće što se budi
I diše daškom mirisnijeh grudi
U mlakom miru sjena rumenijeh…
Na mojoj ruci blijeda žena snije,
Osmješkuje se kanda ljubav vodi, – …
Nad tjemenom mi sjeknu očaj ludi, –
… – I rosna česma zlato zore lije…
– O, spavaj, draga, odviše si lijepa,
A ja se tako tvojih usnâ bojim,
Jer strast je moja crna, strašna, slijepa…
I kad god želim da na grudma tvojim
Otpočinem – strah neznani me hvata
Kroz cjelov rosni grimiznoga zlata…
I. 1908.
Hrvatska smotra, 1909.
Odgovori