hrvatska poezija
Gle: tamo parkom nujnim ko sjene ljudi šeću
I djeve plahe, stidne: svim’ čudno zure oči
Ko maglom prikrivene po travi i po cvijeću,
Kud tiho, slabo sunce blijede zrake toči.
A nebo nijemo šuti. Fontana tamo bruji
Ko svirka noćnog mira, što dušu na plač goni…
U čempresim’ se čuju još posljednji slavuji –
Mru, ginu, tiho – tiše, daleko, glasi boni…
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
II Sad često misao zabludi Put Poljske nesretne, sred poljana litvinskih, Čeznutljiva da traži nježne grudi, Golubinje ti … [više] about Na parobrodu
Jabuke se črleniju v suncu se žariju, gladke, sladke jabučice, kak i tvoje lice. Tam, gde suncu jesu bliže sunce ih … [više] about Jabuke
1. Tiha moja noći, Pjestinjice svijeta! Ti otvaraš nježno Šara perca cvijeta. Cvijetak slatko miri, Prava je milina, U … [više] about Noćna rosa
O stijeni slika visi, stara slika Hrista Boga, Naslikana na Golgoti čemernoga nekog dana; Jadnik ju je mnogi gledo sa patničkog … [više] about Hristova slika
Gdje su, recite mi, oj vi duge noći, Usne, što su rujni život pjevale? Gdje su blage, tople, nasmijane oči, Što su kao Božje … [više] about Relikvija
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori