hrvatska poezija
Gle: tamo parkom nujnim ko sjene ljudi šeću
I djeve plahe, stidne: svim’ čudno zure oči
Ko maglom prikrivene po travi i po cvijeću,
Kud tiho, slabo sunce blijede zrake toči.
A nebo nijemo šuti. Fontana tamo bruji
Ko svirka noćnog mira, što dušu na plač goni…
U čempresim’ se čuju još posljednji slavuji –
Mru, ginu, tiho – tiše, daleko, glasi boni…
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Silna žega. Stvora nema Ni u polju ni u selu; Sve se ugnu suncu vrelu; Da u sjeni negdje dr'jema... Samo ondje, gle, u … [više] about Stari učo
1. Tiho je, a iz daleka Suton je došao blijedi. Nikoga nigdje, tek tamo Kraj druma dječak mlad sjedi. Dok iza visokog … [više] about Ljetne večeri
Nada mnom je nebo zatvoreno. P. Petrović Njegoš I A gdje si mi se našla, divna kćeri, U samostanskih, u tih pustih … [više] about Zora Veronika Zrinjska
Kao leptiri odbjegli iz šakâ Nestale sve su djetinje uspomene, Još su samo praškom krila laka Jagodice prstâ … [više] about Potonuli jedrenjaci
Olovnosivi zidovi skučeni od tjeskobe, po njima olovo uzdaha leži - kroz peć vjetar struji, a bolest kroz disaj reži, dok teška … [više] about Utjeha
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori