hrvatska poezija
Gle: tamo parkom nujnim ko sjene ljudi šeću
I djeve plahe, stidne: svim’ čudno zure oči
Ko maglom prikrivene po travi i po cvijeću,
Kud tiho, slabo sunce blijede zrake toči.
A nebo nijemo šuti. Fontana tamo bruji
Ko svirka noćnog mira, što dušu na plač goni…
U čempresim’ se čuju još posljednji slavuji –
Mru, ginu, tiho – tiše, daleko, glasi boni…
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Elij Glauko - njegovih imena Povjesnička ne zna uspomena - Elij Glauko ima robinjicu, Plavokosu barbarku, Njemicu. Elij … [više] about Elije Glauko
Lončar je selu na volima doveo robu za žito, a ja sam k njegovim kolima s vrčem zlata pohito. S čežnjom sam gledo u … [više] about Frulica
Pošetao Sokrat sa mladim Harmidom9 Po morskome žalu. I stigli do mjesta gdje radnici neki Svršavali kuću i tijesnu i malu. - … [više] about Kućica, a odveć golema
Zateko sam ljubu Na stazama krivim... Ljut sam u lov kreno Sa sokolom sivim. Ali me na lovu Bijesna stigla bura - Moj je … [više] about Zateko sam ljubu…
Siromaštvo je tijesno tjeskobno stegnuće U njemu život čuva vječno napregnuće U sirotnih je i samo čeznuće cvjetanje bez … [više] about Sunce siromaha
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori