Plav je suton pao našim krajem.
Gore zvijezde… Vrane nekud bježe.
Plaho dišu baščom ruže svježe,
Za sunčanim plaču sjajem.
A s dalekih uzoranih njiva
Bliži Noć se brzo poput sjene.
Mriju ruže… Lišće ko da vene
Pod pokrovom plašta siva.
Hiti Noć… a dolje na bunaru
Mek se šapat dviju duša čuje
I sve tiše – tiše biva.
Sinu mjesec. Noćnome u čaru
Brda, stabla, vode šapću, bruje:
Noćas nam se slatko sniva!
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori