hrvatska poezija
I smrt će biti sasma nešto ljudsko
Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim rve
i hropti
i smalaksava i stenje
i onda stane.
Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac.
I ljudi u to što se zbilo gledaju ko u neki
svršen poso
i podižu se kao kad se podižu od stola
i sluškinje se uprav tad najviše uzrade
Mati će živinski kriknuti
otac zaćutati
i buljiti nijemo cijelog dana.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Snoćka su lipe zadišale Sladko pri mojem obloku, Snoćka su oči mi čitale Ljubav vu tvojemu oku. Cveti se novi … [više] about Lipe
O ponoći, kad crne ruže snijevahu Uz hihot zvijezda u šedrvána pjeni, U gradu, kad me svi ismijevahu, O zlatnoj sjeni snatrih, … [više] about Mističan sonet
U očajne noći ova duga sala iz neznanih jama, predjela i mraka, skupi u se svijet svih patnja i zala, i ovije lice misterijem … [više] about Orcagna
Dajte mi čašu, vrije mi krv, Čudno mi igraju žile; U srcu mojem vije se crv, Glavom se vitlaju vile. Pjevajte, braćo, veselo, … [više] about Napitnica budućnosti
Čista ko nad grobom suza blista S ručicom na čelu bolnikovu, Sluša zvona što u nebo zovu, Divna duvna s okom ametista. Moli … [više] about U bolnici
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori