hrvatska poezija
I smrt će biti sasma nešto ljudsko
Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim rve
i hropti
i smalaksava i stenje
i onda stane.
Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac.
I ljudi u to što se zbilo gledaju ko u neki
svršen poso
i podižu se kao kad se podižu od stola
i sluškinje se uprav tad najviše uzrade
Mati će živinski kriknuti
otac zaćutati
i buljiti nijemo cijelog dana.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Nekaj žive Vučenik! Ki krepost zvuči se na hitrom Nekaj, žive Vučitel! ki znati navuča na berzom. … [više] about Zverhu Vučenika i Navučitela
Kiša šumi čez jalšinu i šaš, Gde je moj dragi, ti šuma, kaj znaš? Mraki se zbiraju, v klanjcih je noć, Kam je tak dalko … [više] about Balada
O, ti si sreća, ti si muzika, Dušom mi tvojom zvoni duša sva, Ti si moj mir i crna zjenica, Ti si moj ponos, tužna … [više] about Jednoj i jedinoj
Od vijekova tri nam dara. Dao nam ih dobri Bog, Lijepa dara, sve što stara, A u slavu roda tvog: Do tri boje, Sveto … [više] about Trojedini barjak naš
Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid I oblak tavan, vihrom raskidan, A s hridi zublja. Krvav joj je žar, I pada u noć i u … [više] about Grijeh
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori