Dvije slasti

Za dvije znam u svijetu stvari,
Bez njih nema slast životu;
Tko ih ne zna – tom Bog stari
Neće otpustit tu grjehotu.

Vino naše s naše gore,
Dok nam kaplja žarka teče:
Neka vrazi rogobore,
Oborit nas valaj neće!

A djevojka crnooka,
– Slatka ti je, mili pobro! –
Dok nam stoji ta do boka,
Bit će svemu rodu dobro.

Znam životu slasti dvije,
Al kan’da je samo jedna;
Slatko ‘e kad se vince pije
I kad usta ljubiš medna.

Slavonac, 1864.