Rikard Jorgovanić bio je hrvatski pripovjedač, feljtonist i pjesnik. Suvremenik Augusta Šenoe ostao je zapamćen kao prvi hrvatski prozni fantastičar, ali u tom je smjeru išao samo pred kraj svog života. Bio je pravi predstavnik Šenoina doba, iako je ostao u njegovoj sjeni. Radnju u svojim djelima često smješta u Rim i njegovi stihovi odišu snovima, romantikom, a pjeva i o ljubavi. Bio je jedan od prvih hrvatskih romantičarskih pjesnika, a iza sebe je ostavio originalan i kompleksan književni opus.
Pjesme
- Anđeoska suzo!
- Domovini
- Drvo ljubavi
- IV Fioraji
- I Gondolijeri
- Ispod lipe
- Ja pustih miso…
- Ja snivah…
- Još jedan čas
- Moja pjesma
- Mojoj Peri
- Molba
- V Na gondoli
- Na parobrodu
- Na pragu
- Na rijeci
- Na sjeveru il jugu?
- Ni otkuda ni kako
- Noć
- Noćna šetnja
- Odgovor
- VI Ponoć na Piazzi San Marco
- Prorok
- II Riva degli Schiavoni
- Sa prozora
- III Sala del maggior consiglio
- Smrt
- Spominjanje
- Suza
- Svetokrilac
- U sjeni paome…
- U sumračju
- U tihoj drijemajućoj noći
- Uminuli ste…
- Uspomene
- Žalost
Biografija
Rikard Jorgovanić rođen je u Malom Taboru 11.4.1853. godine. Rikardova majka bila je Hrvatica, a njegov otac je bio doseljenik iz Češke i imao je njemačke korijene. Njihovo pravo prezime je Flieder. Otac mu je bio vlastelinski činovnik, gospodarski upravitelj i provizor na plemićkim imanjima baruna Brucka, Jelačića i šestinskog vlastelina grofa Kulmera.
U Varaždinu je pohađao pučku školu, a školovanje nastavlja u Zagrebu. Ondje je od 1864. do 1866. godine polazio Plemićki konvikt, gimnaziju i sjemenište (1872. do 1873.). Kulmer je o svom trošku poslao Rikarda na školovanje u zagrebački konvikt.
Rikard se više bavio književnošću nego teologijom, a osim hrvatskih pisaca, čitao je Mickiewicza, Slowackoga i Puškina. Teško se prilagođavao uhu strogog sjemenišnog reda pa je poslije dvije godine, bez položene mature i privole oca, napustio sjemenište. Šest mjeseci je boravio u Bologni, Firenci, Veneciji i Rimu.
Radio je kao činovnik u Financijskom ravnateljstvu u Zagrebu, zatim kao informator u slavonskim grofovskim kurijama (kod obitelji Pejačević i Mihailović) i kao urednik podlistka u “Obzoru”.
U književnosti je javlja 1871. godine poezijom u listu “Zviezda”. Feljtone, pjesme i novele objavljivao je u časopisima i novinama “Vienac”, “Hrvatski dom”, “Velebit”, “Hrvatska lipa”, “Obzor”. Neki od njegovih tekstova su posmrtno tiskani u “Prosvjeti” i u “Il Diritto Croato”.
U njegovom pjesništvu primjetan je utjecaj njemačkog romantičarskog pjesništva pa se za njega može reći da je jedan od prvih hrvatskih romantičarskih pjesnika. U Jorgovanićevim domoljubnim i ljubavnim pjesmama, objavljivanima uglavnom u “Viencu”, prevladava osobno nadahnuće, prije svega osjećaj samoće, odbačenosti i prolaznosti. U tim se pjesmama odupire tadašnjim klišejima i odstupa od kanona preporodnog i postpreporodnog razdoblja, koje pjesništvo smatra sredstvom buđenja nacionalne svijesti.
Njegova prva objavljena proza “Mlinarska djeca” iz 1873. godine, pripovijest je socijalne tematike i vezana je uz život na selu i u malograđanskom okružju. Njegove pripovijetke, poput “Žena i ljubovca”, “Crn niti”, “Divlja djevojka” i dr., najava su realističke pripovjedne usmjerenosti. U završnoj pripovjednoj fazi mogu se primijetiti i obilježja moderne proze, a ona se očituju u izraženom zanimanju za unutarnja proživljavanja junaka.
Zbog pripovijesti kao što su “Stella Raiva”, “Ljubav na odru”, “Čovjek bez srca”, “Dada” i drugih, u kojima je primjetan odmak u tajanstveno, iracionalno i snovito, Jorgovanića se smatra i utemeljiteljem hrvatske fantastičke proze.
Napisao je oko osamdeset pjesama, najviše balada i romanca s motivima ljubavi, rodoljublja, odbačenosti, prolaznosti i osamljenosti. Posebnu je pozornost privukao feljtonima, koje je objavljivao u “Obzoru”. U njima je obrađivao političke, umjetničke i kulturne teme, uglavnom vezane za Zagreb.
Znao se potpisivati i šiframa R. Fl. Jorg., R. F-d-r Jorg., Žalidrug, Jorg., X, Vilinčić, -rg- i P-p-ć.
U dvadeset šestoj godini života je zbog teškog stadija sarkoma morao amputirati desnu nogu, a kratko nakon toga je obolio od sušice. Umro je 24.10.1880. godine u Zagrebu, a jedanaest dana prije smrti, u bolnici “Milosrdne braće” se vjenčao sa svojom zaručnicom, glumicom Antonijom Mačuka.
Daljnju brigu oko Jorgovanićeve književne popularizacije i izdavanja djela nakon njegove smrti na neki način preuzima August Harambašić. On je deset godina nakon Jorgovanićeve smrti uredio i predgovorom popratio “Sabrane pjesme”.
Godine 1889. počele su izlaziti njegove “Sabrane pripovijesti”. 1933. godine pokušavalo se izdati cjelokupna Jorgovanićeva djela, ali su ona izašla tek 1943. godine, u sedam knjiga koje je uredio i s iscrpnim napomenama i životopisnim podacima popratio Julije Benešić.
Uvršten je u “Antologiju hrvatske novele”, “Antologiju pjesničtva hrvatskoga i srbskoga”, “Antologiju hrvatske kratke priče”, a prevođen je na češki, talijanski i esperanto.
Odgovori