hrvatska poezija
Uminuli ste, sretni dani,
Ko rosica sa nježna cvijeta,
I tražiti vas, zvat je mani,
Vas izgubljene usred svijeta.
Ah, tko će dozvat ljubav prvu
Na povratak, pod grobom sneću?
Tko cvijeće vratit suhu drvu?
Tko vratit meni prvu sreću?
Ah, ode – ode žarka radost
Ko sunce, kad za gore sjedne,
Tek spomen osta mi na mladost,
I srce pusto, grudi ledne.
Objavljeno u časopisu Vijenac, 27. I 1883.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Snoćka su lipe zadišale Sladko pri mojem obloku, Snoćka su oči mi čitale Ljubav vu tvojemu oku. Cveti se novi … [više] about Lipe
Prekrasan život! Kaljava cesta ode u maglu - Digneš li glavu tamo k nebesim, Past će ti na nos kapljica kiše! Prirodo majko, … [više] about Ditiramb
Odavno mi se tijelo krije od sunca, moje pogibije Životvorno sunce mene bonika plaši smakom Dođem li poda nj, u istom … [više] about Smrtno sunce
Na katafalku ruža svenulih U žutom, mrtvom, voštanome sjaju Umirih se i tiho, tiho snih I snivah san o sunčanome kraju... - … [više] about A porta inferi
Dan je duša. Groblja sva su Puna ruža, puna sv'jeća - Svak se bar u zadnjem času Pokojnika svojih sjeća... Samo tu se humci … [više] about Dušni dan na bojištu
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori