(Uglazbio I. Zajc)
Desni vjetar eto dunu,
Daj odmotaj bijela jedra,
Otisnimo lađu punu,
Nade su nam puna njedra:
Na kretanju tame
Zbogom, mili dome!
Tko nam mio, zdrav nam stoj,
Dok se k svomu vrati svoj!
Pučina je ta široka,
Uz nju nam se šire njedra,
Ljudine smo bistra oka,
Hrabra srca, čela vedra:
U dalj nam je poći,
Bog će nam pomoći.
Vjera jači našu ćud,
Sinje more, vjerno bud!
Vjetar duva na sva usta,
Naduo je jedra bijela,
Lađa leti, leti pusta,
Ko s tetive brza strijela!
More se lelija,
Mornar šalu zbija,
Popijeva si: brajko moj,
Radujmo se, oje, oj!
Vjetar jenja, val se sliježe,
Tad mornari jedra skinu,
Do vesala vitih bježe,
Nije stajat uz tišinu:
Veslaj, veslaj, druže,
Dok ti sile služe;
U dalek je plovit kraj,
Naprednikov vijek je taj!
Na noge se! Eto bure,
Vihar mota, muti more,
A nebesa ljuto s’ tmure,
Val se diže poput gore,
Kroz mrak ciknu glasi:
Šeni krmom, spasi!
Tuj ne valja smetnja, strah,
Hrvat lađom krmit zna.
Sinje more, naše polje,
Naše polje, borilište,
Kano more burne volje
Hrvat tuda sreću ište:
Kuda val ti huče,
Tud nas srce vuče,
I što dalje dođe brod,
To nam draži dom i rod!
Svakolika mu djela. Knjiga prva. Zagreb, 1881.
Odgovori