hrvatska poezija
Željezni divovi zbore
stalno, jednako, glupo,
a oči lud kotač motre
i beznadno i tupo.
Svud diže prašinu sivu
ona svemoćna sila:
sto dinara tjedno ili
na hiljade bacila.
Na mlazove krvi piju
dani bolesni, dugi:
A ako ti nećeš radit –
hoće zdravi i drugi!
Dok negdje u izbi vlažnoj
sušica grudi kljuje,
bolesnik hripi i kašlje
i krv i život pljuje…
A žena u kutu blijeda
s djecom malenom grca:
– Strojevi, strojevi kruti,
imate možda srca?!
Objavljeno: 1935.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
(Iz ciklusa Svjetla u tmini) Sofiji Dragović, Nizza Čeznuo sam silno, kad sam bio mali Za dalekim valom; sanjao sam … [više] about San djetinjstva
Sad si i ti došla, moja prva kćeri, Proljetno kô sunce jesenske na dveri. Sjedni... pa mi lijepo pričaj, kako ti je? Što tvoj … [više] about Sad si i ti došla…
Lěpa naša domovino, Oj junačka zemljo mila, Stare slave dědovino, Da bi vazda čestna bila! Mila, kano si nam slavna, Mila … [više] about Horvatska domovina
Mali cvrčak pjeva ko da sanja, I samo se načas od sna prene; Meke sjene travka, cvijeća, granja U svjetlo su zvijezdâ … [više] about Bdjenje
Izdahnula je, ko što ruže mru, U prvom djevojaštvu, još šiparica, Na crnu čohu pade doma carica I smješka mi se toplo, ko u … [više] about Mefistov zvuk
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori