Lijepa, tašta gospa, vitoroga koza
šetala uz vodu u nedjeljnom ruhu.
Što je na njoj svila,
Neka bi i bila,
Ali što će šešir,
A na kozjem uhu?
I što postolice laštene obuva,
Ako nije možda, da si papak čuva?
Onkraj vode pako druga koza šeće,
Našoj lijepoj gospi suparnica krvna –
Jedna da će amo,
Druga hoće tamo,
Te u isti časak pošle preko brvna.
Brvno usko, bit će zlo!
– Kratkovidna gospo, kuda srljate?
Red je da ja prijeđem prva,
Vi da čekate!
– Ja da čekam? Nije nego!
Zašto, molim vas?
Pa od teškog uzbuđenja
Mekeće joj glas.
A pod brvnom klokću vali,
Gorsko tepče, potok mali,
Vrtlogom se vije,
Koliko se smije!
Nasred brvna sučelice
Stoje bijesne protivnice:
Sopću grudi, biju papci,
Skliznuli šeširi –
Ispod svakog iznenada
Par rogova viri –
Pa od bijesa i od muke
Izišle su – – koze puke!
– Dođi, kozo, ako smiješ!
– Eto, kozo, nikad bolje!…
Dvaput nogom, dvaput rogom,
Pa se svale obje dolje!
Ruka pravde u toj stvari
Bješe potok, a pod brvnom:
Te odnese obje gospe
Zajedno sa parbom krvnom.
Basne i bajke, Zagreb, 1943.
Odgovori