hrvatska poezija
Ja pustih miso, neka svijetom pođe,
Ko Noe golupče iz lađe,
I brzo moja miso natrag dođe,
Al spasa masline ne nađe.
Zapitah ju: Daj pričaj, moje dijete,
Da l’ ima nade, da će cvijeće
Slobode, istine i pravde svete
Jedared procvast – ili neće?
Al žalosno mi misao odvrati:
Života to je strašna tajna,
Da usporedo rodi ista mati
I Abela i Kaina.
Objavljeno: 1876.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Bele su breze tak blede, Trusi po strni se mak, Plave planine zastira S črnimi kreljutmi mrak. Steza se skriva pod … [više] about Mrak
I svako je polje, i sve su ulice pune tjelesa, vonj se svuda širi, a oči peku od nesna - Danas je prešla preko bojišta prepuna … [više] about Vesna u meni
Kad čovjek jednom leti, Visoko kad se vine, Čemu tlo i pad? Nek zemlje se ne sjeti, Nek motri san visine: Od oblakâ … [više] about Smrt letača
Iz zidova crnih i mrkih zgrada Strava i tuga bezutješna bije; Puste su ulice velikog grada, Po njima sablasno vjetar tek … [više] about Noćni vjetrovi
Zar da se samo naginješ Nad nebeski akvarij, Ne bi li nevidljivom udicom Uhvatio ribicu zlatnu? Zar da samo gledaš voćnjake I … [više] about Samome sebi
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori