hrvatska poezija
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav jedne žene osmijehom na licu
osmijehom u kojem je bilo toliko ljubavi, ah toliko ljubavi
da je i moje ružno lice zasjalo ljepotom u preobraženju.
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav žene svojim tijelom
što (ugledav je) svom težinom težilo je k njoj i zanijelo se za njom
dajući se
I njezino se lice obasjalo u plamenu buknulu iz srca.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
(Bolovi bez riječi) I. On i ona Na livadi mlado tele Oborilo glavicu, Zaljubljeno kao tele U dražesnu kravicu. Nato … [više] about Naše životinje
Ja sam, dušo, kip od leda, Umrlo mi srce živo; Moje pjesme - moja čeda - U srcu sam posakrivo. Gazim trnje svoga puta Niz … [više] about Ja sam…
Već se i ne bijele visovi od gora, Pun je zvijezda tihi vas nebeski svod; Sa šumom se valja sred sinjega mora Ko planina teški … [više] about Na pučini
More zlobe, more tuge, More jada i očaja - Sačuvaj me dobri bože Tako tužnih izričaja! Zašto more punit jadom, Zašto more … [više] about More nade
Božić je. Dol i brijeg Pokrio gusti snijeg; Da, svijet je cijel Sve bijel i bijel. Tek okno ti selom svjetluca, Na stolu … [više] about Božić
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori