hrvatska poezija
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav jedne žene osmijehom na licu
osmijehom u kojem je bilo toliko ljubavi, ah toliko ljubavi
da je i moje ružno lice zasjalo ljepotom u preobraženju.
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav žene svojim tijelom
što (ugledav je) svom težinom težilo je k njoj i zanijelo se za njom
dajući se
I njezino se lice obasjalo u plamenu buknulu iz srca.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Dan još je samo nekoliko svjetla koja gasnu na vrhovima Ja čekam noć: preobraženje stvari Noć iz doline javi se i raste … [više] about Molitva za preobraženje
(Iz ciklusa Svjetla u tmini) Zadrhte li zvijezde, ginuć sred visina, U opojno veče livadâ i sjenâ, Moja duša cijela, puna … [više] about Muka tamnice
Duge dane, noći - dulje godinice Med učene knjige skrivao sam lice. I što više čitah i što ronjah dublje, Po mom putu više … [više] about Duge dane, noći…
Dignuv na ruke ženu Mag je na stube stao, I na sjajno mu tijelo Srebren je ures pao. A lice mu bilo bijelo: Ko u snu gleda i … [više] about Notturno
Trešnje zriju, lepir prši, A zuje rogači, Ne znam, što je, al' se meni Učiti ne rači. A sad eto baš nam sviću Ponajteži … [više] about Pred ispit
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori