hrvatska poezija
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav jedne žene osmijehom na licu
osmijehom u kojem je bilo toliko ljubavi, ah toliko ljubavi
da je i moje ružno lice zasjalo ljepotom u preobraženju.
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav žene svojim tijelom
što (ugledav je) svom težinom težilo je k njoj i zanijelo se za njom
dajući se
I njezino se lice obasjalo u plamenu buknulu iz srca.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
[1] Vijori vjetar i oblake goni, U oblacima muklo tutnji zvono... [2] Topli je vjetar dunuo I svio cvjetno drveće I … [više] about Fragmenti
Žut, malen salon pokriven nevidljivo tananim velom šutnje, miriše starošću. Miris kao u staroga zlatnoga vina i septembarskih ruža … [više] about Ogledalo
I dokle ispod prvih udaraca čekićem u čavle na križu tijelo čovjekovo poče da se uvija i svija i stenje službenici ukočeno … [više] about Raspeće
Jesenje popodne riše po duvaru Sobe tanke sjenke plodova i granja, Sve je tako tio, da nam ljepše sanja Bolesnica lijepa na … [više] about Bolesnica
Opet mi je došla moja tuga stara, Da se opet sa mnom malko razgovara. Ona meni veli: "Zdravo, moj brajane, Kako li mi živiš, … [više] about Tri čaše
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori