hrvatska poezija
Tu leži Div,
Naš stid i sram,
Što bješe kriv,
Jer bješe Sâm.
Taj sokô siv,
Svog doma plam,
I sad je živ
I Vođa nam.
U jarku trune, poput crkle strvi –
On, što nekim bješe Eugen Prvi,
Kraljevina i Sloboda naša.
A kraj njega cvili ljuta rana,
Buntovnička, zla, neoplakana,
Na surci Bacha, đaka Grabancijaša.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1911.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pod tvojim oblokom je rascvel se mak. Jen veter ga z mraka donesel, I tak je črlen bil i žaril se tak, Kak da je on suncu bil … [više] about Mak na cesti
Silom hoće mala Nena Da u školu ide već; Smije joj se mama njena - "Ta još ne znaš "r" izreć". Njezin bratac mali Glišo - I … [više] about Đaci
Tu hrast se golem diže mazeći vrhom svod, oko njega, dolje mnogo niže, kržlja mu rob i rod: čestik jelâ, grabrova, smrekâ … [više] about Seljaci ruše hrast
Sence se zbiraju, Oči zapiraju, Nekaj žalostno se sluti, Kaj nam to skrivaju, S črnim prekrivaju, Kaj nam tajiju ti … [više] about Jesen
Od iskona o drevni dube, Što dva ti svijeta prekri grana: Gdje Jadran-vali žalo ljube, Do Tihog tamo okeana, I preko silnih … [više] about Slavenska lipa
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori