hrvatska poezija
Tu leži Div,
Naš stid i sram,
Što bješe kriv,
Jer bješe Sâm.
Taj sokô siv,
Svog doma plam,
I sad je živ
I Vođa nam.
U jarku trune, poput crkle strvi –
On, što nekim bješe Eugen Prvi,
Kraljevina i Sloboda naša.
A kraj njega cvili ljuta rana,
Buntovnička, zla, neoplakana,
Na surci Bacha, đaka Grabancijaša.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1911.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Puste loze k vam se vteče Puno tuge Serce me: Kadi nigdo biti neče Da pokoje najde sve Kaj god drago biti more Za me več … [više] about Tuguvanje za Dragum
Mrtvoj sestri Ružici Sjećaš li se, seko, kad gledasmo skupa u kolute žutih, obasjanih pjega uličnih lampi - a vodeni … [više] about Smrt vodenih cvjetova
O, kako milo dršće vazduhom Tvoj meki glasak - žica srebrna, I kako mi je slatko slušati Taj blagi pozdrav snene večeri. O, … [više] about Angelus
Se fro gelosi Zdegni. Koga ljubomornost peče, Če terpi, ter niš ne reče Naj se smili, naj me zvuči; Kak se v takvi siti … [više] about Ako med Ljubomornemi serdami
Starinske si hiže z visokimi krovi Z obločecov k cesti glediju, Vre sunce zahaja i ideju mraki, Pa kaj to starice ne … [više] about Prošecija
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori