hrvatska poezija
Tu leži Div,
Naš stid i sram,
Što bješe kriv,
Jer bješe Sâm.
Taj sokô siv,
Svog doma plam,
I sad je živ
I Vođa nam.
U jarku trune, poput crkle strvi –
On, što nekim bješe Eugen Prvi,
Kraljevina i Sloboda naša.
A kraj njega cvili ljuta rana,
Buntovnička, zla, neoplakana,
Na surci Bacha, đaka Grabancijaša.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1911.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Glicinije pak se zaplavile, I slatko dišeć me pozdravile I zabil sem dan i živlenje, Pak mladosti došle su senje. I z menom … [više] about Na krče
Noć se vedra svuda krajem širi, Bašča šuti, sitno gondže miri. Na raspuću lipa kitna Razdragani sanak snije, Sa nebesa … [više] about U krilu proljetne noći
Tri riječi pamti, dijete moje, Tri riječi zlatne, krasne, I u srce ih piši svoje, Nek ondje sjaju jasne. Upamti mi ih svako … [više] about Tri riječi
Vse sunca je zlatoga puno: I gusti v goricah vsi grozdi I puti po klanjcih glibokih I dalki i rudasti gozdi. I krovi od … [više] about Gorice v suncu
Nebo je već dugo praznina bez Boga i serafina, beskrajna pustinja siva kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva, Ne lete … [više] about Prazno nebo
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori