hrvatska poezija
Tu leži Div,
Naš stid i sram,
Što bješe kriv,
Jer bješe Sâm.
Taj sokô siv,
Svog doma plam,
I sad je živ
I Vođa nam.
U jarku trune, poput crkle strvi –
On, što nekim bješe Eugen Prvi,
Kraljevina i Sloboda naša.
A kraj njega cvili ljuta rana,
Buntovnička, zla, neoplakana,
Na surci Bacha, đaka Grabancijaša.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1911.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
O slaviću, ki privartaš tere čudno petje splitaš glasom slatkim koga imaš vazda o primaliti, pusti jure lug zeleni i taj … [više] about Slavić
Bijeli, sanjarski cvjetovi U šumoru zlatnijeh pčela, Sunce i raskošni svjetovi I kristalni glasovi vrela! I vrtovi, mirisâ … [više] about Proljetna pjesma
U polju pjeva kosa u rosi i mekana trava plače, a vjetar miris jagodâ nosi. Svjetlo biva sve jače. Magla se dijeli od … [više] about Jutro
(18. rujna 887) Pocrnilo sve Jadransko more Od mletačkih barka i brodova, Samo katkad vâl zabijeli s pjenom, Il oružje … [više] about Branimir
V senci od Svetoga Kralja i kulah dremal je Kaptol, a dale cirkva Marijina čuvala hiže, koje na Dolcu su spale. Morti vu … [više] about Na Dolcu
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori