hrvatska poezija
Tu leži Div,
Naš stid i sram,
Što bješe kriv,
Jer bješe Sâm.
Taj sokô siv,
Svog doma plam,
I sad je živ
I Vođa nam.
U jarku trune, poput crkle strvi –
On, što nekim bješe Eugen Prvi,
Kraljevina i Sloboda naša.
A kraj njega cvili ljuta rana,
Buntovnička, zla, neoplakana,
Na surci Bacha, đaka Grabancijaša.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1911.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Uskrsnuo je Krist: a s božjeg hrama U šir se glasa zvonce crna sluta - I skromno selo bijesna strava guta: Što ponajboljem baš … [više] about Uskrsnuo je Krist…
Po lugu slaviček popeva, da najdalši čuje ga kut, po žitu se zlato razleva, k topolam odputil se put. I prešel bu on mimo … [više] about Vuz put
Kad čuješ kako kriješte vrane S one lude, sa sjeverne strane, Kad vidiš kako ljubav potiho kaplje Sa one suhe, slomljene borove … [više] about Potraži me
Gia vendicato sei. Vre Fančlivost jesi zvodil, Vre i mene si zarobil. Več za zmožnost tva niš jalna, Kralj si, oteci bum ti … [više] about Vre Fančen jesi
Sem prišel k vam nazad, grobeki dragi, sem prišel da zopet se vrnem. Veter me dragal, spominal vas blagi, dok gazil v tujini … [više] about Moji spominki
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori