hrvatska poezija
O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se je kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjenâ pada.
– Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Dunaj-vodo hladna, Mnogi li su ždrali Od krajeva dalekih Po tebi pali! Al su uvijek meni Od veće česti Donosili … [više] about Nemoj!
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol; Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim, I... gutam svoju … [više] about Moj dom
Na, evo jedne čaše Od stare loze naše! Baš nije loša kap: Kap žarka, bistra, vrela Na brijegu je dozrela, Gdje slavski … [više] about Zdravica
Ovo novo okno bijeli se ko prazno skamenjeno oko bogataša što je jednom zagledo unutra. Druga - stara - dnevno crnje u svijet … [više] about Okna na kućama siromaha
Imao sam nekoć, ne sjećam se kada, Jednu staru knjigu, već je dugo tome. U njoj vidjeh čudo čarobnog grada, Vile i junake, … [više] about Lutnja
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori