Ukočenom na orologiju rukom
Junaci željezni baš dižu kladâ,
Gromoglasnim sa orologija zvukom
Zaječi mukla ponoć uprav sada.
Po trgu Markovom ko mravlja jato
Komešaju se sinci svih plemena,
Tuj sjeverno se sija ljupko zlato
Uz crnku juga mramornih ramena.
Sve vrsti jezika tu čuješ glasno
Žumorit, jezik slavski i germanski,
Al najljepše se iz te buke jasno
Ozvanja slatki jezik talijanski.
Naoko trga pod arkadami se
Ljepote šeću, razigrane bujno,
Iza njih krasnici požurili se,
Te uzdišu od tajne boli nujno.
Moguće li je? iz te sjajne svite
Dvije oči susrele me rijetka sjaja,
Dvije modre vidim – premda velom skrite –
Ko ljubičice hrvatskijeh gaja!
Objavljeno: 3. X 1875.
Odgovori