Plakala Nena, rad bi na šetnju,
A braća znadu: bit će na smetnju!
Sklonu ih ipak suzice teške,
Al’ joj se groze: “Ići ćeš pješke,
Nosit te ne će nitko ni časa;
Uza to ne smješ pisnut ni glasa”.
Cincinculjak
Mali patuljak
Nenice seko
Ne idi daleko!
Jedva su prošli dvjesta koraka,
Neni preduga šetnja je taka.
Ne smije ipak tužit se braći,
Mora si drugi izgovor naći.
Cincinculjak
Mali patuljak,
Nenice seko,
Pravo sam reko!
Imala Nena cipele nove
Pa su u sav glas škripale ove.
“Čujte! To plaču cipele moje
Jer se predugog hodanja boje!
Daj me ponesi, Ivica brate
Cipele jadne odviše pate!”
Smiju se braća, kako ih vara,
Nose je kući “beza, bezara”.
Cincinculjak
Mali patuljak,
Nenice seko,
Putuješ meko!
* Beza bezara nositi – tako u Slavoniji kažu kad se dijete nosi na leđima
Zagreb, 1905.
Odgovori