Zadnji sunčev trak dršćući mrije
na tornju gorskoga sela –
ptičice cvrkuću tužno
sutonska opijela…
Umoran seljak se vraća,
sa čela kaplje mu znoj…
S volovi eto orača,
svršio poso je svoj!
Stado se vratilo kući –
slavuj bigliše…
Sumrak se lagano vuče,
u selu tiho, sve tiše…
Tek zvono kad zvonar povuče za uže
zajeca Mariji u visine…
A zadnji mu akord se pjesme
vjetrom raspline…
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Opet je tiho i tiše…
tek se na jasnome nebu
zvjezdica njiše…
Objavljeno: 1930.
Odgovori