• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Groblje na umoru

Silvije Strahimir Kranjčević

Tiho mrije groblje staro kao baka u dno kuta,
Na čijoj su suhoj grudi pozaspala djeca mnoga, –
Pokrila im plašne oči, da već jednom vide Boga,
I klonulom rukom čuva mrtvo blago svoga skuta.

Pa umire onda sama … mre nečujno, slatko, lako,
Od serafskog tiše perja, kad se krilom bogu klanja,
Od guguta slađe topla, kada golub ljubav sanja …
Tiho mrije groblje staro, dozaspiva sve otako.

A onda se gruda prhka, što je sočno meso ždrala,
Suha mrvi, trula runi, dok s križevlja vjetar gnjila
Nosi cunje i crvotoč kao pelud asfodila.
Kroz ogradu rasklimanu obijesna psiče grla.

Sve raspala vitla srca i moždane s njima skupa,
Koracima ide diva, zaprašenim plaštem smeće
Pred stupajem što mu zapne – oholo mu silno pleće
Od divljega od smijeha po nebesim drsko lupa.

Pod petom mu bez štovanja oplakana sjeda gruda,
U vlastito tone ždrijelo, a grobovi sebiradi
Sami svoje jedu humke – ko da lipšuć s ljute gladi
Iznenada zadnjom snagom hijena si ždere uda.

Vrh rasapa bršivoga, poput lađe razbijene
Kapela se naže derna, kusast tornjić nad njom kima;
Kroz stoljeće zvonce malo praštalo se sa nje svima,
Ječalo je kao kajde od suzica salivene.

Na mjesecu i na suncu, na rosici svježem ćuhu
Leži groblje nasred ceste izbačena poput droba,
Tek lisica ili vuče u stravično, pusto doba,
Gladnom njuškom što mu češu ispucanu kožu suhu.

Divlji oganj uvrh trna mrtvačkoj mu liči svijeći –
O, hoće li iznad njega ikad boštvo grmnut trubom:
Na noge se, kanibale, što si slasno istim zubom
Jeo mozak poluboga kao i rep magareći!

– Šuti nebo, uvijek šuti, a sa glavnog križa tamo
Hristova se desna ruka otpustila s trula klina,
Nad divljom se njiše travom ko da pipa, da li ima
Za umornu jednu glavu jošte kakav kutić kamo.

Vjekovni je izraz Patnje zadnji osto povrh svega
Izdišući, krčajući iznad suza i grobišta,
Nepotrebna ko i život, neponjatna ko i ništa –
U očajnoj zjeni svijeta svedno s Njime il bez Njega.

I dok i On najzad pada, zviždnu signal… Srću eno,
Srću eno blatni, blijedi, što vijek jedu na po zuba,
Trnokope oštre nose, a noga im gazi gruba,
Gdje se Hristu spusti glava teško, čamno, izmoreno.

I oni će rovat grudu, raskinut joj zadnje žile,
Raznijet će joj prah utrobe i izbacit zadnje kosti,
Što ih nije probavila od staračke od slabosti.
– Pljuckat će se blatna slina, kud se nekad suze lile.

Na grobištu opojanu, na gnojištu poduboku,
Uz dosjetke i uz psovke kolodvor se novi gradi,
A sa njega kretati će ideali mnogi mladi,
Ah, u život – ko i djeve u bordele na istoku.

Vienac, 1903.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Pamet i sreća

Silvije Strahimir Kranjčević

(Po pripovijedanju jednoga muhamedovca) Došla Pamet u svijet ovi, U sredinu braće ljudi, Da ih uči, da ih puti, Da im pospan … [više] about Pamet i sreća

Vjetrovi

Antun Branko Šimić

Kroz noć muklo laju crni vjetrovi Hoće moju dušu da raznesu Kroz noć muklo laju crni vjetrovi Kud su pošle ove žute … [više] about Vjetrovi

Jutro

Vladimir Vidrić

Svitaše. Još bi tama u lugu. Pan se ukaza s omašnim mijehom. On stupi na čistac pod jasiku tanku I tu se oglasi … [više] about Jutro

Poslanica svojima u Zagrebu

Antun Gustav Matoš

Mome didi ljubim ruke i bijele ruke i u duhu mu kradem rakiju. Mome tati ljubim ruke i rusu bradu i u duhu mu kradem … [više] about Poslanica svojima u Zagrebu

Domovini

Rikard Jorgovanić

Baš svagda spominjuć te, majko moja, Od boli planem i od nepokoja, I tužno mi je, plakat mi se hoće Rad nesreće ti i rad tuđe … [više] about Domovini

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Rukovanje

Antun Branko Šimić

Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju Ovaj stisak ruke osto je ko znamen nagona što je nekad … [više] about Rukovanje

Prvi pogled

Šiško Menčetić

Zoviješe zora dan a slavno prolitje Travicu drobnu van, zelen lis i cvitje, Ja kad bih uhićen … [više] about Prvi pogled

Spasitelju

Đuro Arnold

Ja ne znam zašt'? - al' često put, Kad u noć kasnu bdijem, Saleti srce čudan slut, Da i sam … [više] about Spasitelju

Kad sva si život

Vladimir Nazor

Volim te kada si nepokretno topla I ležiš uz mene tiha i mirna Ko ljetna u srpnju bunaca, Ko … [više] about Kad sva si život

Jesenji suton u voćnjaku

Ivan Goran Kovačić

Laka kiša sipi čitav dan ko prašak i miluje voće zrelo u voćnjaku; plavoj šljivi skida nježno … [više] about Jesenji suton u voćnjaku

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.