Zora rudi, rijeka šumi,
Iz dalekih strana nosi
Rastrgane bijele vijence
I pred moje noge snosi.
Čiji li su bijeli vijenci?
Bog ih znao! Krasne ruke
Morale ih savijati
S uzdisajem slatke muke.
Vjetar leti iz daljine,
Čujem ječat čarne strune,
Ko da prate ples i igru,
Ko da prate čaše pune.
Vali šume, vjetar huji,
Sad je čuti zvuk zvonova,
Kanda nekog plačuć prate
Samrtnijeh do grobova.
Sve je tiho; nit je strune,
Nit je zvona više čuti,
Rastrgane bijele vijence
Progutali vali ljuti.
Objavljeno: 1876.
Odgovori