Dan još je samo nekoliko svjetla koja gasnu
na vrhovima
Ja čekam noć: preobraženje stvari
Noć
iz doline javi se i raste izmeđ blizih brda
k nebu
Prostor moga kraja pun je noći
Rasvjetljuju se ispod neba brda
u ogromne i plave prozirne kristale
Stabla
na vrsima, po polju, oko vode i kraj mene
bespokretna i crna stanu
Ja slušam s ceste: dolje livadama
bijeli mjesec šeta
i mislim:
zašto noć što vraća stvarima
blago nepokretno lice njinih mladih dana
u nama budi tamne gladne požude?
O noći
budi ladna ruka preko našeg vrućeg čela
utišaj krv i spusti blagi mir na čula
Neka naša tijela mirna prozirna i plava usnu
snom nevinih i tihih biljaka
na plaštevima koje mjesec prostire po travi
Mi slušat ćemo u snu
kako mjesec tiho koraca po vodi
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Odgovori