hrvatska poezija
Uzmožna gospođe, tko milos ku žudi
a k tebi ne pođe, on zaman sve trudi;
on hoće kako stvar bes krila letiti
tko bude Božji dar bes tebe želiti.
A zatoj grem k tebi, dobro crv da sam ja,
a tvoje na nebi kraljicom ime sja:
otmi me jur lavu od pakla iz usti,
imaćeš ti slavu, a mene ć sabljusti.
Jer ako ovi svit bi služen od mene,
koji je kako cvit ki procti ter svene,
što ima jur tebi stvorit me srdačce
koja si na nebi poludnje sunačce?
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pri Sv. Šimunu Kapela iz baroka pod lipom punom hlada, i cesta, kaj odhaja, dok noć i listje pada. V kapeli kip je v … [više] about Kapela
Višnje cveto kak mleko, Beli se oblak niše, Sonce i zemla diše, Došel sem, došel nazaj! Dogo granje je leko, Žilica saka … [više] about Višnje
Kak v dimu je gora, po snegu diši, muti se med jalšami reka, strnišća su pusta, v poljanah je mir, i vse nekaj čeka i … [više] about Zima
Tihi poldan kak da spi, nigde glasa čuti ni. Zginuli su z žita vali, oblaki na nebu stali. Klinčec štel bi zgoret v … [više] about Tihi poldan
Gustavu Krklecu Cijelo popodne mladić u kavani misli o Bogu Konobar vječno kruži oko stolova Piccolo - šepav - nudi … [više] about Bog i gradsko popodne
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori