hrvatska poezija
Loza žuti,
grozdja već ni,
nikoga steza ne vodi,
tužen je kraj,
tihi je gaj,
jesen po cestah sad hodi.
Grozdja već ni,
ali zreli
kaplja, kaj v kmici se skriva.
Sunce bu v njoj,
v kapljici toj,
smeh i popevka bu živa.
Lepo je to:
more li gdo
sunca i radosti zbrati
i onda vse,
kak loze te,
drugom žalostnomu dati.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Mome didi ljubim ruke i bijele ruke i u duhu mu kradem rakiju. Mome tati ljubim ruke i rusu bradu i u duhu mu kradem … [više] about Poslanica svojima u Zagrebu
Povučen u se, kamenčiće pravim i zanosno ih redam. Od sreće šutim i tren duše slavim, djetinjim okom ih gledam. U jednom … [više] about Mozaik
Jedno pred drugim stide se da sjednu za takav ručak i dokle jedu boje se da ne bi jedno drugom život pojeli. Kad ustanu od … [više] about Ručak siromaha
Po pučini čamac klizi, U njem voze srce neko; Sustalo je pa je stalo Lutajući predaleko. Ljubilo je, vidjelo je, Gdje se … [više] about Po pučini
Stroj do stroja eno Reže, drobi, tuče... A svi skupa bukom Crna pakla buče. Svakom stroju dašto Drugi ljudi služe; Ali … [više] about U tvornici
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori