hrvatska poezija
Loza žuti,
grozdja već ni,
nikoga steza ne vodi,
tužen je kraj,
tihi je gaj,
jesen po cestah sad hodi.
Grozdja već ni,
ali zreli
kaplja, kaj v kmici se skriva.
Sunce bu v njoj,
v kapljici toj,
smeh i popevka bu živa.
Lepo je to:
more li gdo
sunca i radosti zbrati
i onda vse,
kak loze te,
drugom žalostnomu dati.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Zar da se samo naginješ Nad nebeski akvarij, Ne bi li nevidljivom udicom Uhvatio ribicu zlatnu? Zar da samo gledaš voćnjake I … [više] about Samome sebi
Kasna jesen. Kiša pljušti, Vjetar golom trese granom - Mi stupamo uporedo Pod crljenim kišobranom. Ti se k meni tiskaš … [više] about Pod crljenim kišobranom
Od sèg drvljâ v Ingléške, V sà slatka kota tri, Jasén jedîni, jasén lepi I zelen rad gorí. Od sèg drvljâ v Ingléške, Od … [više] about Drvlje
Mali cvrčak pjeva ko da sanja, I samo se načas od sna prene; Meke sjene travka, cvijeća, granja U svjetlo su zvijezdâ … [više] about Bdjenje
Riječ po riječ na papir teče, Neizrečena, napisana. I motrim je: gle, već ne peče - Ne peče, zvučna, zakovana. I tko će … [više] about Starinski stihovi
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori