• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Noć na Foru

Silvije Strahimir Kranjčević

Ko pusto groblje slave pokopane,
Po kojem miso na uzdahu prši,
Preda mnom dižeš stupe rasklimane,
Preda mnom stereš polomljene krši.
Bljedolik mjesec – svjedok tvoga cvijeta –
Po tvojim sjetnim ostancima plazi.
Do mrtva srca kroz prašinu slazi,
Ko snužden čuvar uz mrtvaca šeta – – –
Nek laka noć ti! Rim tvoj slatko sniva,
Tišina brda sedmera mu skriva,
I toranj isti cara-okrutnika
Sve u snu čudne preživljuje dane
I na te, kamen, kamen se sane,
Kad dah ga glodo majčina krvnika…

Nek laka noć ti! Rim tvoj slatko sniva,
Tišina brda sedmera mu skriva;
Novovjeka mu bajno snatre čeda,
Al tebi, starče, počinut se ne da!
Otaca dusi u uhu ti cvile,
Potucaju se boginje i vile
I šuljaju se preživjele sjene
Uz razvaline i uz uspomene.
Nad blijede sjenke Kapitol se penje –
I tek se trzne pogružena lika
Na kucaj sata s kršćanskog zvonika!

— Tuđinac sam i ne rodih se uz te,
Grud Italije dojila me nije;
Tuđinac gledim razvale ti puste
Ko moje da su – srcem tako mi je!
Sve prođe tvoje: rob i trijumfator,
I svemu dođe vječna smrt i zator,
Tek na to groblje, na lijes bez mrtvaca,
Kapitol sjenom sablasnom se baca!

… Pred njeg’vog oka maovastom mrenom
Sav bitak samo sanci jesu prazni:
Čas junak Mucij kraljem pred Porsenom
Na živoj vatri desnicu si kazni – –
Il čas mu opet u glavi se roji
Glinovit Tibar i vali mu žuti,
Gdje divsku djecu vučica mu doji,
Da budu orli: pandže i kreljuti – –
Čas pušta pogled na sedmera brda,
Do Palatina čas ga misli mame:
Svud viđa starac čudovišta tvrda,
Svud suho zlato i mramorne kame
I trov i ruže i presvisle grudi,
Sve divsko bje mu – ljudi i neljudi!
Nu mjesec titra pa ga iz sna zove
I lažna varka bjega u grobove – – –

… Što drhtnu, glavo pobjednice Rome?
Zar Tabularij od tebe se kida,
U zadnjem li se zagrljaju lome
Zar i ta dva tri trošna, trula zida?
Il što su žuti tvoga Tibra vali
Na mjesečini tako zaigrali…?
– – – Na vodi pliva krvav pramen kose,
Oko nje muljni vali se rumene;
Ko nekad što su, u Ostiju nose
Ledeno tijelo žrtve umorene.
I šumi voda… noćna ura bije,
Pod mrkim plaštem krvav kolac krije.
I kolac strši, a za kesu zlata
Slobodi svetoj druga evo žrtva:
Na kocu glava umorena brata,
Dok Tibar pljušti oko tijela mrtva – – –
A glava gledi, gdjeno srijed luga
U rosi suza, hladu od uzdaha,
Na humku jednom glavom maše Tuga:
“Kornelija tu – majka sniva Graccha!”
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

I klonu glava Rome pobjednice,
I sluša, gdje se div-Kapitol toči,
A jedna suza mili joj niz lice,
U duši peku mučeničke oči –
Al jeknu kucaj s kršćanskog zvonika
I trznu Romom pogružena lika:

Pod silnom njenom kapom od nebesa
Ko dalek oluj šum šumori zrakom;
Sve teži uzdah iz dubine lijesa,
Kad smrtna nojca dodija junakom.
Gorostas mrtvac Foru diže stijenje
I staje, pak se na Palatin penje.
Do dvije kaplje mjesečine blijede
U noći pola crnu tminu rijede.
A mrtvac stišće remen obla štita
I munju koplja blještava i vita…

Na Palatinu carski dvor se koči,
U njega sablast uprla je oči.
I gore oči, a koplje se svijeti,
A strašna sablast počela je kleti:
“Slobodu svetu vratite nam, vrazi,
Za koju rt me kod Filipa srazi!”

– – – I cijelog Fora stupovlje se stresnu,
Iz praška svakog jedan šiljak bljesnu.
I u duž, u šir, kuda jedan šiljak bljesnu.
I u duž, u šir, kuda pogled siže,
Iz groba jedan Rimljanin se diže,
Uz sablast sablast srne iz dubina
I kida zadnji kamen Palatina.

Na Palatinu sijedi starac čuči
Pod zlatnim rubom o čeonoj kosti.
I čeljust miče: – prosti, puče, prosti! –
Al trula čeljust uzalud se muči…
– Vijek proklet da si! – Zagrmiše glasi
I koplje letnu, krunu s glave smetnu…
Pa rasplinu se sve ko oblak bijeli,
A jedna ura jeknu s Ara Coeli…
Tek slika još mi na mrežnici gine
Ko mutna kap na mlijeku mjesečine,
Ko atom zadnji od tisuća ljeta:
Baš sve što osta od povijesti svijeta!

I trznuh se, a prazno korak jeknu,
Niz obraze mi nešto topla teknu:
Tuđinac sam i ne rodih se tamo,
Ta Italija draga mat’ mi nije;
Al i mi Forum neoplakan znamo,
Po grudi mnoga sveta sjen se vije,
I gdje su mnogi palatinski dari
Tek bili sjajni pogrebni oltari – – –

Pa pođoh; stara još je Luna sjala,
A ja je pratih, kako lako brodi
Za one gore, gdje u neslobodi
I moje majke kućica je stala.
I gdje mi stoput vrelim mozgom mune
Sve crnja slika domovinskih jada:
Najljepša gledeć kako kruna trune
I na što narod bez slobode pada – –

*Neronov toranj stoji i danas u Rimu. Vele, da je s njega car pod vijencem i s lirom u ruci gledao požar i pjevao stihove o pohari Troje.

Vienac, 1884.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Povratak (Ja sam natrag došo)

Antun Branko Šimić

Ja sam natrag došo bez mutnih misli na svom licu U ljetnu svjetlost osmjehuje se blago moja duša Iziđi na svoj … [više] about Povratak (Ja sam natrag došo)

Hrvatskoj

August Harambašić

Sa tebe su strgli kraljevsko odijelo, Izranili tvoje božanstveno tijelo, Robinja si tužna, mučenica prava; Izdajom i zlobom … [više] about Hrvatskoj

Ponoć

Milan Begović

U parku sjedim i čekam. Miriše, kô uzdah tvoj, jorgovan, a fontena kô duša jeca, srećom ostavljena. Oj gdje si, zlato, … [više] about Ponoć

Vjetrić vije

Silvije Strahimir Kranjčević

Vjetrić vije... suze suši, Suze suši, čelo hladi; Vjetrić vije, a u duši Otpijevaju stari jadi. Sa ljudstva su došli cijela U … [više] about Vjetrić vije

Črni oblaki

Ivan Goran Kovačić

Kaj su se tako zmirile šume? Na nebo su se navlekli oblaki, prnjavi, črni, i samo mučiju, tužni kak bokci i siromaki. Bog … [više] about Črni oblaki

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Jesenji suton u voćnjaku

Ivan Goran Kovačić

Laka kiša sipi čitav dan ko prašak i miluje voće zrelo u voćnjaku; plavoj šljivi skida nježno … [više] about Jesenji suton u voćnjaku

Podnevni pastel

Antun Branko Šimić

Podne. Sunce jako i žestoko sije. Strasno vonja meka trava, što se svuda Lelija i širi. A … [više] about Podnevni pastel

Na Nilu

Vladimir Vidrić

I. Nebo se plavi U tihoj noći, Val se razlijeva I pjenu sipa. Nijemo se koče S obale … [više] about Na Nilu

U oblacima

Vladimir Vidrić

Na oblaku sam ponad mora bio, Gdje mermer-stupi nose plavet neba, I Zevsu sam se poklonio … [više] about U oblacima

More nade

Vladimir Nazor

More zlobe, more tuge, More jada i očaja - Sačuvaj me dobri bože Tako tužnih … [više] about More nade

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.