Kao tihi glasi neznanih daljina
Kroz poljanu dugu vjetar vije, šumi
Muklo, monotono. I polako svija
Kukuruze zrele, gustoj slične šumi.
Popodnevno sunce zlatnu kišu toči,
Sjajni mu se odraz bliješti na dnu vode.
A oblačci, bijeli poput onog sniježnog
Labudova perja, na jug nekud brode.
Stazom, kuda noćas plesale su vile,
Puna svježeg sijena idu selska kola.
Muču gojni voli. Bruj se neki glasa
Odozdo iz gaja il iz malog dola.
A u predvečerje, kadno sve se stiša,
Kukuruzi mole neku molbu svetu:
To u suton oni smjerni pozdrav šalju
Noći, što će brzo pasti po svijetu…
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori