Svako veče kad se vraćam
iz ružnih mjesta
mislim
u vječnost ode dio mene
Pri svakom koraku, ja se
nešto silno bojim strah me
Čujem kako u svom šumu iza sebe
ja ostavljam sebe
Trčim trčim
Mene prima ladna kuća
Sve su stvari nijeme mrke mutne tvrde
Jao one mrze mene
I kad usnem kad me više nema
onda čujem: stvari živê nekud idu
Samo moji bijeli jastuci
(grlim ih ko čiste vjerenice)
vole mene silno vole
Oni svu noć dokle mene nema
živa meni mrtvom pjevaju
Bijeli moji jastuci
meni mrtvom pjevaju
moj san, i tišinu oko mene
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori