Ajme, milče, – slušaj mene!
Al si, milče, tvrda glava;
Kud ti sitna nona krene
Bijelim svijetom, – sve badava!
Ma i kamo, ma i kuda,
Moja ljubav slijedi svuda.
Bud’ u gori vita jela:
Kukavica, ptica mala
Na granu bi jeli sjela,
Jeli bi se nakukala;
Mala ptica, moja duša,
Da joj jela tugu sluša.
Bud’ ružica sred cjeline:
Na krilijeh povjetarca
Pao bi ti sa vedrine
Žarki biser njedarca.
Žarki biser, – rosa, – što je?
Ljubav moja, srce moje.
Leti srna crnooka,
Mene, milče, ne umori:
Ja za tobom skok do skoka,
Raspeh mreže po svoj gori:
Živu bi te ulovio,
Živo bi te poljubio.
Sred talasa sinjeg mora
Ko vilinja lađa brodi:
Iznenada gle vijora,
Gdje za tobom mahnit hodi!
Vihor? Otkud? Milče, ja sam,
Gdje za tobom jadan basam.
Da si pjesma, što ju pjeva
Anđeo Bogu usred raja:
Ona jeka, što s’ razlijeva
Poput tužnog uzdisaja,
Ona jeka, dušo mila,
To bi moja duša bila.
Il’ da zvijezda vedrom noći
S drugim zvijezdam vodiš tanac:
Ja bi suzne digô oči,
Jedan bijedan zvijezdoznanac;
Letile bi oči nebom
Sve za tebom, sve za tebom.
Pa da grli vrat taj bijeli
Jednom ruka sretna, druga,
Ni onda se ne odijeli
Od teb’, milče, moja tuga:
Zaplaču l’ kad oči tvoje,
Suze tvoje – tuge moje.
Zato, milče, slušaj mene!
Jednim putem, jednim samo
Nek ti sitna nona krene:
Na to srce, amo, amo!
To te ljubi, tu je vjera,
Tu te nitko živ ne tjera.
Naše Gore List, 1863.
Odgovori