Šiško Menčetić bio je hrvatski književnik kojem je najistaknutiji uzor bio Francesco Petrarca, pa je, uz Džore Držića, bio prvi hrvatski petrarkist. Također je pripadao Strambottistima čime se na trenutak odvaja od određenih Petrarkinih književnih karakterizacija i elemenata i uvodi neoplatonizam i senzualnost u hrvatsku narodnu književnost. Poznat je po raznim buntovnim aktivnostima i uznemiravanju žena zbog čega je često boravio na sudu, a dubrovački sudski arhiv je pun dokumenata u kojima se spominje njegovo ime.
Pjesme
Biografija
Šišmundo Menčetić, poznat pod imenom Šiško Menčetić rođen je 27. veljače 1458. u gradu Dubrovniku (tadašnja Republika Ragusa) plemićkoj i vlastelinskoj obitelji Menza (Menčetić). Cijelu svoju mladost je proveo u buntovništu i razvratu često čineći incidente po gradskim ulicama i uznemiravao žene zbog čega su pravni dokumenti u dubrovačkom sudskom arhivu puni njegovog imena. Tijekom mladosti služio je dubrovačkoj vladi na raznim pozicijama. S 20 godina je bio član Dubrovačkog malog vijeća, a 1521. i 1524. godine je služio na poziciji kao vojvoda tadađnje Republike Raguse. Sa 40 godina, 1497. godine, Šiško Menčetić se oženio i s tadašnjom ženom dobio 2 sina.
Menčetić pripada prvoj generaciji hrvatskih lirskih pjesnika s napisanih 512 pjesama koje se i dan danas čuvaju u Miscellani
Za razliku od književnika Džore Držića, Menčetićev opus se sastoji od dužih lirskih pripovijesti, gdje je lirski subjekt je erotičniji, lascivniji, snažniji i izravniji, a naglašava se senzualnost i tema uzvraćene ljubavi. Najveći uzor mu je bio Francesco Petrarca, što Menčetića, čini prvim hrvatskim petrarkistom.Također je pripadao i Strambotistima,zbog čega se u jednom periodu odvaja od ponekih petrarkanskih ideja. Okreće se i radi na značajnom nedostatku neoplatonizma, izražava senzualnost zbog čega se pjesnici koji ga prate približavaju narodnim oblicima rispetto i strambotto. Većina Menčetićevog opusa prati petrarkizam – opisuje ljepotu žena, a u nekoliko pjesama odlučuje se za drugačiji pristup – slavi sreću ljubavnika, piše o uzvraćenoj ljubavi čime se odmiče od klasičnog petrarkizma.
Osim elemenata Francesca Petrarce, Menčetićev opus uključuje jasno vidljive elemente srednjovjekovne poezije, od motiva ropstva i provansalske trubadurske lirike do leksičkih utjecaja njemačke kulture. U dvije Menčetićeve pjesme možemo vidjeti leksem “frava” koji potječe od starovisokonjemačke riječi “frau”, što je utjecaj narodnih motiva, koji je bio popularan u srednjem vijeku, a pojačan utjecajima strambotizma.
Menčetić je najčešće svoje pjesme pisao na dubrovačkoj pisaćoj mašini, a obično su imale dvije rime; i uglavnom sadrže ljubavne motive, često u akrostihu uključujući imena žena kojima je posvetio pjesme. Također je pisao i brojna moralna i satirična razmišljanja te 11 vjerskih pjesama koje je posvetio Isusu. Dominantna je dijaloška ili deklarativna, odnosno apelativna pjesma, a tri pjesme napisane iz perspektive žene. Odlikuju ih jednostavan pjesnički jezik, ženska čežnja i požuda za ljubavnikom dok je odsutan i motivacija pisane komunikacije, poput pjesme “Ne mogu živjeti bez tebe”, u kojoj je djevojka dio lirskog subjekta, ili nekoliko Menčetićevih pjesama u kojima platonski opisuje ljepotu žena u svojim pjesmama.
Također u pjesmama naglašava percepciju ljubavi, požude i senzualnost, na primjer u pjesmi “Ljubavni užitak”, gdje uvodi motiv albe, pjesničke forme koja opisuje dijalog između dvoje zaljubljenih, uz moguću prisutnost treće osobe.
U najpoznatijoj pjesmi “Blažen čas i hip”, parafrazira Petrarkin sonet u koje uključuje čudne stihove koji slijede petrarkanska načela i naglašavaju senzualnost. Pjesme koje nisu tematizirane ljubavlju uglavnom govore o odsutnosti zemaljske ljubavi i okretanje duhovnoj. Ovu temu možemo vidjeti u 11 pjesama koje su posvećene Isusu i jednu pjesmu posvećenu Majci Božjoj. Neke Menčetićeve satirične pjesme također imaju mizoginske elemente rezignacije, ali i opće elemente bogatstva i društva.
Umro je 25. lipnja 1527. za vrijeme Velike kuge, ostavivši za sobom ženu i dva sina.
Odgovori