hrvatska poezija
U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je meni glas tvoj žuborio.
Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi u govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kad me više biti neće.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Slap mu nahudil pa se probudil malin vu bregu stari, vre se vrti, voda curi... zato on malo mari. Kuliko je vre te vodice … [više] about Malin
U mračnoj sobi dršće velo tmine, A ja ga gledam kako tiho pada, Ko čađ se spušta beskonačni, gusti... Sve pada, pada, … [više] about Monotonija
Oča naš so slavno pali. Kolâjno so nam poslàli. V roke smo jo stopot zeli - I grdo jo zamrzèli. Njeje srebro nam je … [više] about Očina kolajna
Naherena hiža stoji, par hrastov za nu je cel svet, i vsaki se dale boji kaj starinska leži tam klet... Dve deske zlupane … [više] about Starinska klet
Putnik trudan žarkom pustom hoda Utočište ištuć, tražeć hlada. "Moj putniče! zaman, ti postrada!" Ništ' do pijeska, do nebeskog … [više] about Putnik
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori