Milan Begović

Moja je čežnja bezimena. Titan u beskrajnosti svojoj i u moći. Ekvinocij u tmurnoj, tamnoj noći, kroz koju bjesni vjetar nedohitan. Moja je čežnja bezimena. Sitan, dragocijen biser, koji u samoći mog srca leži. U svojoj čistoći neoskvrnut, od ljudi neispitan. Moja je … [više] about Moja je čežnja bezimena

I. Nad bučnom pučinom što širi pohlepno zjalo dubokih ponora modrih - nad bučnom pučinom, što šumnom srditom pjenom hridini temelje ruje i čelo hrapavo pljuska talasnim zviždećim dlanom - nad bučnom pučinom sa mrkim kulama svojim i izbočenim tornjima, što kitna … [više] about Dvorovi mog života

Moj život je kô silna katedrala: u njemu mnogo zanosnih stupova, ikona dragih, himnâ i korala, i ugaslih i živih plamenova. Tu na pod hladni mnoga suza pala, molitva mnoga pošla put svodova, po koja radost tu je zadrhtala, po koje srce svislo od bolova. I ti si ušla u … [više] about Jednoj koja nije više živa

U parku sjedim i čekam. Miriše, kô uzdah tvoj, jorgovan, a fontena kô duša jeca, srećom ostavljena. Oj gdje si, zlato, više? Ugasila je ponoć lampe. Diše i šapće tama. Prođe jedna sjena... Je l' provalnik? - Il ljubav uročena? - Oj gdje si, gdje si više? Umorno čelo … [više] about Ponoć

1. Eva Na moje udara srce kucajem vještim i žurnim prstenjem kićena ruka: - Otvori! Ne slušaj nehajno srce... Al glas drzovito mami i ječi požudnim ritmom: - Otvori! otvori! Posljednji cjelovi gore u krvi usnica mojih, posljednje pomame moju nesitu kidaju … [više] about Les passagéres

U sjajnoj odori draguljima posutoj i u zlatu protkanoj, u brokatu i grimizu, s mačem plamenim, i s kopljem kano vatrena luč, kô kakav ponosni kralj, o kome drevne knjige pričaju, prolazi predjelom našim veliko, blještavo, raskošno Ljeto. Na čelu gori mu … [više] about Cjelov zemlje

I slušam hitri šaput... Kô žamor lišća, kô meki biserov štropot u zlatnoj posudi, koju drhtava ručica nosi... I slušam oštri smijeh, što s tvoje usnice pada. Pa zvoni, ječi, i siječe vazduh sa jasnim krikom, kao kad na kamen pane od srebra štit... Proljeće šumi … [više] about Seconda primavera

1. O polnoćnoj ljutoj tmici kad jejina plaha huče, kad se drhtaj vjetra suče po grmovlju i živici - u gustini bašte tvoje, na busenu rosne trave, ispod ruže mirisave polegô sam srce svoje. E kad ti u baštu zađeš, sva krvava i rumena i mladošću ovijena, ti da … [više] about Romance vedroga ljeta

Pred starim domom mojijeh otaca ponosna dunja svoju krošnju širi, kroz njeno granje sunce zrake baca, a zlatni plod joj oštrim dahom miri. Iz dalji bleje čopori ovaca, i plandujući pjevaju pastiri, i ječi zvečaj konjskih praporaca. Iz svog kućerka garov mudro viri i … [više] about Dunja

Posvećeno mom Ocu i mojoj Majci i mojoj Braći - mojoj zemlji i mojim brdima i mom grobu među njima O moje malo, pitomo mjestašce u prisoju, pod klisom i pod gorom, pod onom starom kulom razorenom, što strši k nebu kô mrki orijaš iz pradavnih, bajoslovnih vremena - oh, … [više] about Mlinar Sima