hrvatska poezija
U parku sjedim i čekam. Miriše,
kô uzdah tvoj, jorgovan, a fontena
kô duša jeca, srećom ostavljena.
Oj gdje si, zlato, više?
Ugasila je ponoć lampe. Diše
i šapće tama. Prođe jedna sjena…
Je l’ provalnik? – Il ljubav uročena? –
Oj gdje si, gdje si više?
Umorno čelo moje želi past
u pustu, tamnu pučinu pramova,
što mirišu kô strast.
A misô vapi tvoja usta vrela,
na kojima je svaki od cjelova
kô razdražena pčela.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Jecaju gusle negdje u zraku, Iznad začarana grada; Na tihi grcaj, na suzu laku Ko more mjesečina pada. Zatuži od njih sva … [više] about Mjesečeva sonata
Iz crne zemlje žuto cv'jeće raste pa bl'jedo trepti sred sunčanog s'jeva, kô tihe sv'jeće dok se Misa pjeva u spomen dneva kad … [više] about Miholjice
I. Palazzo Ducale Noću kadno svjetla po laguni planu, A u mutnoj vodi zlatne kaplje gore, Onda mrtve riječi tajnu mrtvih … [više] about Venecija
1. Ah, tužna li je za ljepotom čežnja onom ko stvara ljepotu u misli! Vruće je ljeto: žarko grije sunce da pod njim vene … [više] about Sixtine čežnje
Obrazi su teški vise... dogaraju oči mutne vlažne prazne U očima poumirale duše (Zastrta okna praznih tamnih kuća) Bijela … [više] about Sudbine u ponoć
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori