Jednoj koja nije više živa

Moj život je kô silna katedrala:
u njemu mnogo zanosnih stupova,
ikona dragih, himnâ i korala,
i ugaslih i živih plamenova.

Tu na pod hladni mnoga suza pala,
molitva mnoga pošla put svodova,
po koja radost tu je zadrhtala,
po koje srce svislo od bolova.

I ti si ušla u taj život: živa
sunčana želja, klik mladosti jasni.
Tvoj prizrak, vedar poput zračnog tkiva,

kroz prostor trepti u stotinu šara,
a srebrn akord iz orgulja strasnih
kô jeka onom kliku odgovara.

Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao … [više] about 1909.

ŠTO SI REVNOVANJEM ZA NAŠU BRAĆU CRNOGORSKU I HERCEGOVAČKU LIJEPO IME STEKOŠE Od palače do kolibe šeta Mlada gospa, tiho … [više] about Gospojama i gospodičnama hrvatskim

U naše duše iznenada stupi mržnja - O naše iskrivljene usne, raskidana lica! - Za nama stoji nevidljiv i svirep Bog u … [više] about Bog mučitelj

Plav je suton pao našim krajem. Gore zvijezde... Vrane nekud bježe. Plaho dišu baščom ruže svježe, Za sunčanim plaču … [više] about Ljetni nocturno

I. Mi hranimo našu ljubav našom krvi U svijetu koji za nas zatvoren je ni jedan put ne vodi od nas tamo i sva su vrata … [više] about Ljubav siromaha

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions