… Povlači se kao kuga,
Ni prosjačit više ne smije,
U torbi si prti druga,
Žuko drvo svoje pjesme.
Iz zakrpa izderanih
Gusle vire s gladne torbe;
Ah, to mole kralji, bani,
Koru hljeba, žlicu čorbe!…
Pođi sa mnom, moj lazare,
U kućicu pođi moju;
Napojit ću sve ti care,
Sve im carstvo – torbu tvoju!
Neka moje blago vide,
Gdje im častim carstva cijela;
Hej, međ moje među zide
Sva je jedna prošlost sjela!
Postavite sofru amo;
Carevi su došli k meni,
Ostati će časak samo
Na odmoru, neviđeni,
I odmah će da se krenu
Na daleke dane hoda,
Među jele, među stijenu,
Ko – carevi i gospoda!
Neka časom cure skoče,
Ti davori, stara pjesmo;
Nek se gosti osvjedoče,
Da smetnuli ništa nijesmo,
Da ljubimo sveto, slijepo,
Onaj zavjet, onaj stari…
Ipak, ipak – nije lijepo:
Kud vam konji i handžari?!
S grdna stida danas šta bi,
Da poviču: Momci, haj’te!
Sablju hvataj, pušku grabi,
I slobodno zapjevajte!
Kuda bismo s bruke velje,
Da nas zovnu mačem svojim
Na pir muški, na veselje,
Misleć, da smo – koljeno im?!
Ne vidješe – Bogu hvala –
Idu na put, na daleki;
Gospodska im valjda šala,
Ko i prosjak lutat neki!
– … A ja stojim pragu u dno,
Carskom im se klanjam licu;
Gusle ljubim žedno, žudno,
I guslara u desnicu…
Odgovori