• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Preludij. Harfa

Milan Begović

Ne znam gdje bi, ni u koja vremena –
u mojoj samo duši živo blista
na ono doba zlatna uspomena,

kada na svodu kô od ametista
tanana zora širila je krila,
na grimiz slična. Prozirna i čista

preko vedrina beskrajnih se svila
i hvatajući vale nedohitne,
površje morsko dahom rumenila.

U njenom svijetlu blijedile su sitne
posljednje zvijezde – i migahu kao
da suparnicu motre ljubopitne.

Na vlažnom pijesku uz more sam stao,
u nekom slatkom zanesen čeznuću,
iz grudi mi se uzdah otimao,

a duša, gledeć zoru pri granuću,
kô list zadrhta, njim kad lahor njiše.
Stadoše na to vali da šapuću,

dok iznenada jače zapjeniše
uzdignuv buk; a dvije se ruke bijele
na površini morskoj pojaviše.

I pružit su se prama meni htjele,
da zagrle me, k sebi da primame,
da me odvuku u morske predjele.

Oh, znam, Sirene, varke vam i mame!
Tad ukaza se i lice i grudi,
i oči, što se ukočile na me.

A njihov pogled omamit me žudi;
kao Gorgonin odnosi mi snagu,
u mladom srcu strastven drhtaj budi.

Ja sam ju gledô smočenu i nagu.
Pristupi ona: “Pjesniče” – prozbori
“ah, daruj meni svoju dušu blagu,

iz nje mi pjesmu uzvišenu stvori,
da je raznesem preko mora sinja”.
Njezine oči igrahu pram zori,

od koje pogled zlatan se pričinja,
a obasuto sjajem njeno lice
prepuno bi nepojmljivog milinja.

Kô netaknute i svježe ružice
njene su grudi, na njih kaplje mora,
kô trag na čaškam rose jutrnjice.

Kroz guste kose uzdasi lahora,
najmekše svoje cjelove su spleli,
i uzdisali nježnog sred šumora.

Takva je bila, kad iz pjena bijelih
dolazila je na svijet Afrodita,
na divnoj slici Sandra Botticelli.

I ja se zanijeh burnog od ushita,
pa segoh rukom; al ona se krenu –
kô da se ne da taknut – i upita:

“Zar dat mi ne ćeš pjesmu uzvišenu,
iz duše svoje najskladnije zvuke?
Puštaš me tužnu i neutješenu?”

– O Zlatousta! – rekoh pruživ ruke,
podvučem jednu pod mlade joj prsi,
što zatitraše kao dvije jabuke,

a iz njih trgli, kô dva pupa, vrsi.
Ona se trgnu – ruke otrag pruži,
da napasnika nevjernog se trsi,

čistoću koji htjede da obruži;
al ja ih primim, na usne ih stavih:
o mali prsti, kô lišće na ruži,

od mora jošte svježi, mirisavi!
Tad nožice joj u jednom se sliše,
a preko ruku strag se kosa savi,

da pramovi se do zemlje spustiše.
Kao elijant k suncu – grud i lice
naprama meni malko se uviše –

i ja joj dirnuh cjelovom usnice,
sa kojih dah se, kao miris, vinu;
a zaigraše vlasi joj kô žice.

I kad u mrežu prste uvih njinu,
počev sad jednu, sad drugu da biram,
očutih Harfe raskošnu milinu –

Harfe, na kojoj još i sad prebiram,
na kojoj duša samo Ljepost čezne
i čeznut će, dok njene žice diram,

i s njih dok zadnji akord ne iščezne.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Na grobu Antuna Mihanovića

August Šenoa

Blagoslovljeno zlatno sunce da je, Na mlado jutro što me amo zvalo, Rajolike u ove gorske kraje, Sred dolinice na to groblje … [više] about Na grobu Antuna Mihanovića

Na pučini

Vladimir Čerina

Već se i ne bijele visovi od gora, Pun je zvijezda tihi vas nebeski svod; Sa šumom se valja sred sinjega mora Ko planina teški … [više] about Na pučini

Sjene

Vladimir Vidrić

Sav je obzor zarudio. Dunuo je dah s poljanâ... I lete u nebo oblaci: Purpurni sanci dana... S grmlja na žutu obalu Živo … [više] about Sjene

Leševi putuju

Ivan Goran Kovačić

Leševi plove, njišu se i plove, Zeleni, modri, teški, naduveni: Krupnjaju, rastu, kao da se tove; I onda stanu, tiho … [više] about Leševi putuju

Inje (Mehke se meglice vlečeju)

Dragutin Domjanić

Mehke se meglice vlečeju, Veter polahko ih tira, Bregi pomalo se kažeju, Dol se v daljini odpira. Bele se breze … [više] about Inje (Mehke se meglice vlečeju)

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Noćna šetnja

Rikard Jorgovanić

Na polje se tmina slegla, noć je kasna, Neće san na moje oči, iz kojih se Suze gube med … [više] about Noćna šetnja

Prvi stihovi

Antun Gustav Matoš

Uzmite taj cvijetak, nikada ne vene, To je krasni cvijetak uspomene Na kojoj se može glodat … [više] about Prvi stihovi

Bakterije

Antun Branko Šimić

Mene jedu bakterije Trune trune jadno meso Bože zar ti nije žao? Ja sam dijete. Bože! … [više] about Bakterije

Noći

Silvije Strahimir Kranjčević

O, ti, što svilom brčna perja, Ko silna noja zamah šuškav, Sve širne kraje neizmjerja U … [više] about Noći

Lirika (1932)

Ivan Goran Kovačić

* * * Ja neću tvojeg užitka, ja neću kuće ni dvora, tornjeva tvojih, čija je slika ohola i … [više] about Lirika (1932)

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2025. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.