Dva susjeda u selu bila,
Siromah, – drugi bogataš;
U gavana je blaga sila,
U bogca neima ništa baš.
O bijelu dvoru prvi biva,
A oko dvora perivoj;
O koljebi se bijednoj skriva
Od bure, zime bogac moj.
Na uzglavju se slatko valja
Bogataš ohol, lijen i lud;
A zabogar na slami, trálja’
Prosniva žića teški trud.
I dođe noć i dođe vjetar,
I udri kiša, udri grom;
Sa Bogom ide sveti Petar
Počinku tražeć miran dom.
Na gavanova vrata kucnu
“Počinka dajte – jedan dan!”
Na Boga gavan pseto hucnu:
“Za kukavice nij’ mi stan!”
I zađu k bogcu – taj ih primi.
“Od lišća prostrijeh postelj vam!”
I zadnju koru dijeli s njimi,
U podstrješku je spavô sam.
U zoru ode Božji sine,
Al osta njegov blagoslov,
I bogca teška bijeda mine,
Osvjetla mu se srećom krov.
Nu listak na kom Isus snivo
Zamiri milim mirisom;
Od toga dne ga puk nazivo
Do sada božjom plahticom.
Bogataš propa – drač, kopriva
Zastire dvoru oholost;
A božja plahta oglašiva
Još danas Božju zahvalnost.
*Božja plahtica – mirisava biljka. Nijemci joj kažu “Marienkraut”. (napomena autora)
Vienac, 1870.
Odgovori