Ban Petar Zrinski, doveden gdje mu se imaše glava odsjeći po zapovijedi Leopolda prvoga, česara rimskoga, može biti da ovako govoraše.
Dođi, o ljubi mâ ljubjena,
dođi vidjet draga tvoga
ponosito uzvišena
vrh pristolja kraljevskoga!
Nu ne, vajmeh! Bježi veće!
Eto istinu znam očitu
udesno je mjesto od sreće,
gdje smrt čekam strahovitu.
Onu vjeru u me prsi
ku udjeljah čistom krvi,
ti rastrese, ti zamrsi,
ti iskorijepi, ti izmrvi.
Čuj, česare, riječi moje:
tko oholne veličine
ženske ne tre, pravedno je,
da ko i tamna žena izgine; *
da se mâ smrt čas ne dijeli,
tko s privarom živje mnogom,
živjet ne ima. Prijatelji,
ženo, sinci, družbo, zbogom!
* Prema uvjerenju suvremenika Zrinjski je pristao uz urotu nagovoren od svoje žene.
Odgovori