Šute doline pod kucajem sunca,
na njih su sjene ko sjećanja sjele,
a vjetrić ko pastir čuva uz pjesmu
oblake meke, svilene i bijele.
Na pute su stare radosti s neba,
mirisne ruže i leptiri pali,
dok kobac nad njima kruži i vreba
da se ko strijela s oblaka svali.
Moj se vinograd obuko zeleno
i poput hajduka povalio dolom,
pa sad traži, gdje lišće je srebreno
usahle breskve, a ubite bolom.
Sve je isto u mojemu dolu,
jer nad njim gora vijek zelena straži,
tek šutnja tuži za danima sretnim –
kroz putove me jedna čežnja traži…
Odgovori