Tko tebe jednom vidi, pa da dvoji
Jel’ modro ili crno oko jače?
Sva raskoš nebeska u jednoj boji
Upisana u tvojem oku stoji –
U modrom, rad kojeg mi srce plače.
Tko vidi tvoje neumrlo tijelo
Obasuto krasotom svega svijeta,
Ko labudovo krilo sjajno, bijelo,
Zaodjeto u nevinosti velo,
Taj klecajući strahom tebe sreta.
Dopusti, božice života moga,
Jedared da ti kažem moje sanje,
Prem znadem, da do vječnog čara tvoga
Doseći neću do nedosežnoga,
Od Serafa da pjevam čišće, tanje.
Kad tebe divnu prvi puta zgledah,
Mah osjetih u srcu slatke rane
I pogled tvoj – koj prispodabljat ne da,
I posmjeh tvoj, pun ljubavnoga meda,
U istočne me prenije đulistane.
Dalekoj u daljini sjajni dvori,
Iza njih silni vrsi Himalaje,
Na nebu sunce kao vatra gori,
A nad tebe se čempresi i bori
U zaklonište grle na sve kraje.
A ti sa sjajnog truna od dragulja
Sa prezirućim okom gledaš doli,
Gdje poklonika carskih cijela rulja
I tamjanom i mirisom od ulja
Neprocvaćelih ruža tebe moli.
Ti jedno samo slovo – oni nice,
Ti jednu riječ – a oni zemlju ljube,
Ti jedan mig – a oni dignuv lice
Za jatagani grabe strelimice,
Da za te život svoj i mladost gube.
Nu lude šale! Ti se nježno smiješ,
Ko trijezno ozbilje sred bujna pira,
Žestoke oči ručicama kriješ,
Golubicom se iznad mene viješ,
Noseći meni vijenac vanjskog mira.
Objavljeno: 1876.
Odgovori