hrvatska poezija
Zaviđam ga, tko ti gledat’ smije
Ono oko divno, suncoliko;
Zaviđam ga, mila moja diko,
Komu uho glas tvoj rajski pije.
Zaviđam ga, komu lice grije
Lahor laki milog daha tvoga;
Zaviđam ga, kao vraga svoga,
Tko o tebi, dušo, sanak snije.
Pa se lakom molim kasno, rano,
Samo meni dat’ je slušat dano,
Samo mojim gledat te očima,
Poljupcem ti sklopih oči, usta:
Nek ne sanja svijetom čeljad pusta,
Da u mene takav biser ima.
Naše Gore List, 1864.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Moje je tijelo bolesno i žudi tihu jednu bolnicu Bolnica bez šuma i bez grada u praznom blijedom danu Blijedi dan je odsjev … [više] about Bolesnik
Silno, krepko, kô je treba bilo, Podignu se naška vila snova, Ilirsko se j' nebo zažarilo, I glej brate, eto doba nova, Stare … [više] about Vila ilirska
Glavu vuče podne bliže i iz nutrine prazne tijelo tuži i cvili Al podne stoji neumoljivo, daleko O ćuti, jadno … [više] about Siromasi koji jedu od podne do podne
U selu su usnuli jablani, Što priču su pričali neku... Sad šutnja je... Ponoć tek silazi Na gaje i livadu meku. Iz bašča je … [više] about Ponoć
Šumi voda i pršti; istok se zlati i rudi, - Lijep li je život i svijet! Sočnom na zelenom busu slatko oda sna se budi Plavi … [više] about Majales
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori