hrvatska poezija
Zaviđam ga, tko ti gledat’ smije
Ono oko divno, suncoliko;
Zaviđam ga, mila moja diko,
Komu uho glas tvoj rajski pije.
Zaviđam ga, komu lice grije
Lahor laki milog daha tvoga;
Zaviđam ga, kao vraga svoga,
Tko o tebi, dušo, sanak snije.
Pa se lakom molim kasno, rano,
Samo meni dat’ je slušat dano,
Samo mojim gledat te očima,
Poljupcem ti sklopih oči, usta:
Nek ne sanja svijetom čeljad pusta,
Da u mene takav biser ima.
Naše Gore List, 1864.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Gdo im skoval svetle ljuske, I pomètal farbe zlate, I svilna im isprel pera? Gdo im glase zel iz grla? I vàvêk so tako … [više] about Ribe
Kad je bila djevojčica mala, Nije znala ni pisati dama, Hvala bogu, otkad se udala, Ne zna više ni spavati sama. Objavljeno … [više] about Nemoć
Strši na grdnoj gomili mrtvaca I sabljom maše... Sunce na umoru Krvave zrake u lice mu baca. On klikće kao orô na … [više] about Petar
U tvornici ga crnoj kolo smlavilo, Jedinca majke sijede. - Kad joj glas O smrti stiže, uhvati si vlas, I tisuć joj se boli … [više] about Pieta
Pa u čem sjaj ti sveti, ti - boli srca moga, Ko biser te si njemu u bezdnu morskih tmina? U čemu polet tvoj mi do spoznaje, do - … [više] about Samilost
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori