Zavist

Zaviđam ga, tko ti gledat’ smije
Ono oko divno, suncoliko;
Zaviđam ga, mila moja diko,
Komu uho glas tvoj rajski pije.

Zaviđam ga, komu lice grije
Lahor laki milog daha tvoga;
Zaviđam ga, kao vraga svoga,
Tko o tebi, dušo, sanak snije.

Pa se lakom molim kasno, rano,
Samo meni dat’ je slušat dano,
Samo mojim gledat te očima,

Poljupcem ti sklopih oči, usta:
Nek ne sanja svijetom čeljad pusta,
Da u mene takav biser ima.

Naše Gore List, 1864.

Luka: XXIV. 36-50. Čađeći se kroz vjekove u varavoj pomrčini, Kojom lažno svjetlo svijeta zavodnički svjetlomrca, Ne grijući … [više] about Mir vam!

Sva je narav već zamukla, nijema, Leptir kunja, mala ptica drijema, Bučni potok skrio se pod cvijeće, Ni on smetat noćnom muku … [više] about Smrt

Črni i tihi metuli došli su, nismo nit čuli, z oblakov ili iz luga, tajno kak v srce tuga. Ideju jata za jati, gde im je … [više] about Črni metuli

On vodi mene u noć Ruka mu je mala topla mekana On vodi mene u noć Oči mame prazne plave vodene On pruža meni iz noći otrov … [više] about Vampir

Tko se smije s dna bezdana, Ko demoni svi da skiče? - Haj, karta sam proigrana, Prošlost tvoja, moj pjesniče! - Tko to … [više] about Tri pozdrava

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions